Haplogrupa C proistekla je iz haplogrupe CF kako je to i prikazano na opštem DNK stablu. Zajedno sa F haplogrupom i svim potonjim haplogrupama na stablu nastala je na teritoriji Azije. Danas je haplogrupa C rasprostranjena na širokom prostoru Mongolije, Ruskog Dalekog Istoka, Mandžurije, Polinezije, Australije i kod nekih populacija sjevernoameričkih Indijanaca.
Smatra se da je haplogrupa C nastala na indijskom potkontinentu, odakle se razgranala ka sjeveru Azije, Australije do Amerike.
C haplogrupa je u kostima stare DNK pronađena prije 10.000 godina (kako naučnici vjeruju) na teritoriji Evrope i Rusije.
Međutim, analizom nasljednika starih naroda, danas većina potomaka ove haplogrupe se nalazi među narodima centralne Azije i domordcima Australije i Amerike.
(vidjeti mapu ispod – žuta polja sa crnim okvirom)
Ova haplogrupa je procentualno najzastupljenija kod brojnih starih plemena Sibira, a od velikih naroda kod Mongolaca i Kazaha.
Evidentno je da su altaiski jezici (mongolski, tunguzijski i tutkijski) povezani sa ovom haplogrupom.
C*
Prisutna u malim procentima u Aziji i Okeaniji.
C1 M8
Nastala na japanskim ostrvima. Prisutna u Japanu u umjerenim frekvencijama od 5-10%.
C2 M38
Nastala u Melaneziji ili obalskom području jugoistočne Azije. Široko prisutna kod Polinežana i starosjedilaca Papue Nove Gvineje, kao što su narodi Lani i Dani koji imaju i do 100% C2 haplogrupe. Takođe veoma prisutna kod raznih naroda Mikronezije, Melanezije.
Kukova ostrva 82%, Samoa 72%, Tahiti 64%, Maori 43%, Tonga 34%.
C2a1 P33
Posebno prisutna kod Polinežana u velikom procentu.
C3 M217
C3a PK2
Prisutna kod mongolskih i tunguskih naroda istočne Azije i Sibira.
C3a1 M93
Sporadično se javlja kod Japanaca.
C3a2 P39
Javlja se kod nekoliko starosjedilačkih populacija Sjeverne Amerike uključujući Na-Dene narod, Sijuan i Algonkinske narode.
Javlja se kod Čejena i Apača u procentu od oko 15%.
C3a3 M48
Prisutna u visokom procentu kod sjevernih tunguskih naroda: Oročena 91%, Evena 74%, Evenka 70%, zatim kod Burjata 60%, kod Mongola 54%, Kazaha 40%, Hazara 40%, Nivka 38%, Korjaka 33%, Mandžuraca 27%, Uzbeka 20%, Korejanaca 16%.
C3a4 M407
U malom procentu nađena kod Kambodžanaca, Han Kineza , Ujgura i Jakuta.
C3a5 P53.1
Nađena oko 10% kod naroda Sibe u Ksinjangu.
C4 M347
Prisutna u visokom procentu kod australijskog naroda Aboridžina.
C5 M356
Prisutna u malim frekvencijama u južnoj, centralnoj i jugoistočnoj Aziji.
Dosad je haplogrupa C nađena na starim kostima u dvije studije:
Svakako najpoznatiji pripadnik haplogrupe C je bio Džingis Kan. Pretpostavka o njegovoj haplogrupi je nastala nakon što je analiziran veliki broj pripadnika haplogrupe C3 koji su pripadali jedinstvenom klasteru te haplogrupe koji je nastao prije nekih 1000 godina u Mongoliji, a zatim doživio pravu demografsku eksploziju u mnogim dijelovima Azije, upravo na onim područjima koje je Džingis Kan osvajao. Vjeruje se da su taj specifični haplotip mogli raširiti samo bliski rođaci i muški potomci Džingis Kana.
Godine koje su spomenute su izračunali teoretičari evolucije koji vjeruju da su ljudi živjeli u pećinama do prije 10 0000 godina. Većina ljudi na planeti su vjerujući i prije prihvataju mišljenje teoretičara kreacije od teoretičara evolucije.
Nema više razilaženja među naučnicima da svi ljudi potiču od jednog praoca – A haplogrupe i svi su se složili da se on zove Adam. Također nema razilaženja da većina populacije također potiče od CR haplogrupe – drugog praoca ljudi, u kojem su neki teoretičari kracije prepoznali Nuha, a.s./Noa, koji je prema svetim spisima imao tri sina: Ham, Šam i Jafet.
CR haplogrupa se dijeli na C – Jafetiti – najviše žute rase u Aziji, DE – Hamiti – najviše crne rase u Africi i F – Semiti – bijela rasa, 90% ostatka svijeta. Miješanjem rasa je nastalo puno drugih naroda različitih izgleda i boja kože. Postoje i drugačija kracionistička tumačenja, međutim nauka najviše daje potporu ovom tumačenju. Postoje i razliženja među religijama. Jevreji i hrišćani vjeruju da su na Nuhovoj, a.s/Noinoj lađi preživjeli samo njegovi potomci. Muslimani vjeruju da je bilo još preživjelih. DNK je utvrdio da danas postoje u Africi potomci A i B haplogrupe, što ide u prilog muslimanskoj teoriji.
Do sada nisu pronađeni DNK ostaci grupa starijih od C, E i F, što odgovara teorije o postpotopnoj generaciji koja potiče od tri pomenuta sina.
Postoji jako nizak procenat identificiranih bošnjačkih prezimena sa ovom haplogrupom, koji se mogu naći u BAZI. Na MAPI možete naći njihovu identifikovanu rasprostranjenost na Balkanu.
Predak ove balkanske grane je mogao doći na prostore Balkana za vrijeme Turaka, mada nije isključeno da se to moglo desiti i ranije, kada su Tatari, Huni, Avari, Bugari, Pečenjezi, Mađari i Kumani prolazili kroz ove prostore.
Izvori: Eupedia, Poreklo, Britam, Bošnjački DNK projekat