Uvod
Haplogrupa J2a1-PF4610 je jedan od ogranaka od ancestralnih haplogrupa J2a-M410 i J2-M172. Najveća frekvencija ove haplogrupe je observirana na području Kavkaza, Bliskog istoka i južne Evrope, naročito u Grčkoj i Italiji. U okviru bošnjačkog etničkog korpsa je prisutna u procentu oko 4.5%.
Filogenetski niz ove haplogrupe izgleda ovako: J2-M410>PF4610.
Porijeklo
Haplogrupa J2a1-PF4610 je je formirana za vrijeme paleolita u zapadnoj Aziji, odnosno na širem prostoru između plodnog polumjeseca i Anadolije na zapadu, planinskog vijenca Zagros u današnjem sjeverozapadnom Iranu na istoku i Kavkaza na sjeveru (Al-Zahery et al. 2003; Semino et al. 2004). Prethodna istraživanja su utvdila da osnovni ogranci unutar J2-M172 haplogrupe pretstavljaju komponentu povezanom sa demičnom difuzijom neolitskih farmera sa područja Mezopotamije (Singh et al. 2016).
Širenje nosioca haplogrupe J2-M172 na protor između Anadolije, Kavkaza i Irana se najvjerovatnije odvijalo tokom kraja ledenog doba. Haplogrupa J2a-M410 pretstavlja samim tim migraciona kretanja u Evropu i u južnu Aziju (gdje danas također bilježi visoke procente), tokom neolita. Prisustvo J2a-M410 varijacija na Indijskom subkontinentu se smatra rezultatom genetičkog priliva bliskoistočnih populacija. Moderna geografska rasprostranjenost ove haplogrupe u svijetu se poklapa sa prisustvom arheoloških nalaza slikane keramike i kulture keramičkih figurica (Singh et al. 2016).
Na područje Kavkaza kao najvjerovatnije izvorište s kojeg su pokrenute ekspanzije J2a-M410 ogranaka ukazuje najprije jedan mezolitski uzorak iz Hotu pećine na obroncima planine Alborz u današnjem Iranu (Lazaridis et al. 2016). Dublja analiza ovog skeletnog ostatka koji datira iz 9,119.-8,637. godine p.n.e. je utvrdila pripadnost pararelnoj grani nizvodno od haplogrupe J2a-M410 tj. J2a-PF5008*. Na prostor Kavkaza kao ishodište s kojeg je inicirana neolitska ekspanzija haplogrupe J2a-M410, potvrđuju i nalazi iz bronzanodobne Majkop kulture u čijem je okviru ova haplogrupa utvrđena u dva muška uzorka datiranim iz 3,696.-3,532. godine p.n.e. (Wang et al. 2018). Na prvobitni razvoj Majkop kulture su najvjerovatnije uticale migrirajuće poljoprivredničke populacione skupine sa područja Darkveti-Meshoko kulture na područje sjeverno od Kavkaza (Wang et al. 2018).
Nastanak
Haplogrupa J2a1-PF4610 je poput očinske haplogrupe J2a-M410 najvjerovatnije formiran na istom području u zapadnoj Aziji, čemu ide u prilog visoki SNP diverzitet na prostoru istočno od Anadolije, kao i potvrda prisustvo ove grane u skeletnim ostatcima datiranim iz mezolita. Riječ je o skeletnom ostatku iz Kotias Klde pećine u zapadnoj Gruziji kojem je utvrđena nizvodna grana J2a1-PF4610>Z6046>Y12063>Y12379* i koji datira iz 7. stoljeća p.n.e. (Kousathanas et al. 2017). Uzorak iz Kotias Kldea posjeduje značajan primjesak lovačko-sakupljačke autosomalne komponente i može se dovesti u vezu sa trialetskim mezolitom (Jones et al. 2015).
Širenje
Poseban značaj i uticaj na populacione ekspanzije J2-M147 ogranaka su imale arheološke kulture Majkop na sjevernom Kavkazu i Kura-Araxes koja se prostirala od Levanta i istočne obale Sredozemnog mora na jugozapadu, zatim duć istočne Anadolije do sjevernog Kavkaza na sjeveru i iranske visoravne na istoku (Radulović & Novaković, 2018).
U 4. mileniju p.n.e. je najvjerovatnije došlo do prvih ekspanzija J2-M417 ogranaka, uključujući i J2a1-PF4610, duž obale Sredozemnog mora na jednu stranu i prema južnoj Aziji na drugu. Prostor Anadolije preko kojeg je išla migracija J2a1-PF4610 muškaraca sa žarištem na Kavkazu je bilo naseljeno neolitskim populacijama već prije oko 11,000 godina. Oko 6,600. godine p.n.e. su na zapadnoj obale Anadolije osnovane prve poljoprivredničke zajednice. U okviru tih ranih farmerskih zajednica je putem arheogenetičkih ispitivanja starih kostiju observirano prisustvo haplogrupe J2a1-PF4610. Riječ je o jednom uzorku na arheološkom lokalitetu Barcın Höyük u Marmara regionu u današnjoj sjeverozapadnoj Turskoj. Muškom uzorku iz Barcın Höyüka koji datira iz 6,221.-6,073. godine p.n.e. je utvrđen nizvodni ogranak J2a1-PF4610>Z6046>Z6050 (Antonio et al. 2019; Hofmanová et al. 2016).
Jedna od najvjerovatnijih pretpostavki jeste da su neolitske tradicije poput poljoprivrede introducirane na evropski kontinent s migracionim skupinama iz Anadolije. Arheogenetička istraživanja koja su sprovedena u proteklih godina su potvrdile teoriju o naseljavanju anadolskih farmera u Evropu prije oko 8,400 godina, i kasnije kroz cijeli period evropskog neolita (Skoglund et al. 2012). S time u vezi su je putem arheogenetičkih istraživanja utvrđena autosomalna genetička bliskost između neolitskih uzoraka iz Barcın Höyüka i uzoraka datiranim iz ranih evropskih poljoprivredničkih zajednica u današnjoj Mađarskoj, Njemačkoj i Španiji (Hofmanová et al. 2016).
Haplogrupa J2a1-PF4610 je pronađena u nekoliko skeletnih ostataka koji datiraju iz evropskog neolita. Jedan od uzoraka kojem je utvrđena grana J2a1-PF4610>L26>Z6064>Z6055>Z6057>Y7013>Y7010>Y13128 je pronađen u blizini Osijeka u Hrvatskoj, datiranim prije 6,495-6,649 godina i veže se za sopotsku kulturu koja je cvjetala na području panonskog bazena u neolitu i koja je nastala na temeljima starčevačke kulture (Mathieson et al. 2018). Pronađena je i u dva muška skeleta datiranim iz 5,500.-4,500. godine p.n.e. (Mathieson et al. 2018) i koji se poistovjećuju sa kulturom linearnotrakaste keramike koja ste tokom neolita prositrala na širem području srednje i sjeverne kontinentalne Evrope.
Njeno prisustvo u Evropi se putem arheogenetičkih istraživanja može pratiti kroz čitav period neolita i kasnijeg bronzanodobnog razdoblja. Tako je u jednom drevnom uzorku na ostrvu Ano Koufonisi u današnjoj Grčkoj, datiranim iz srednjeg bronzanog doba, odnosno prije oko 4,299-4,414 godina, utvrđena grana J2a1-PF4610>L26>Z6064>Z6055>Z6057>Y7013>Y7010>Y13128>Z36834*. Uzorak sa Ano Koufonisia se dovodi u vezu sa cikladskom kulturom koja se razvila tokom kasnog neolita i prethodila je minojskoj civilizaciji koja se razvila na Kreti u srednjem bronzanom dobu (Clemente et al. 2021).
Podgrane
Haplogrupa J2a1-PF4610 je prema proračunu YFull projekta formirana prije oko 18,900 godina, dok se TMRCA (najbliži drevni zajednički predak) svih pripadnika ove haplogrupe procjenjuje da je živio prije oko 17,900 godina. Haplogrupa J2a1-PF4610 se razgranjuje u dva osnovna ogranka; J-Z6046 i J-L26, oba formirana prije oko 17,900, i u jedan za sada neidentifikovani ogranak J-PF4610*.
Naseljavanje Balkanskog poluostrva
Haplogrupa J2a1-PF4610 se proširila na Balkansko poluostrvo sa područja Anadolije tokom neolita. Na prisustvo ove haplogrupe na području Balkana u neolitskom razdoblju ukazuju arheogenetički nalazi iz blizine Osijeka u Hrvatskoj gdje je u jednom muškom skeletu poistovjećenim sa neolitskom sopotskom kulturom utvrđena podgrana J2a1-PF4610>L26>Z6064>Z6055>Z6057>Y7013>Y7010>Y13128 (Mathieson et al. 2018). Ova podgrana je preko nizvodnog ogranka Z36834 observirana i okviru cikladske kulture koja se razvila na Cikladima u Egejskom moru tokom kasnog neolita i ranog bronzanog doba (Clemente et al. 2021). Štaviše, prostor Balkana i šire jugoistočne Evrope je po svemu sudeći služilo kao prolazna tačka migrirajućih populacionih skupina sa istoka. U tom procesu neolitske kolonizacije Evrope se može pratiti difuzija J2a-M410 loza sa područja južnog Balkana prema zapadu (Rootsi, 2009). Haplogrupa J2a1-PF4610 pretstavlja s time u vezi najvjerovatnije populacioni kontinuitet na području Balkana koji seže unazad od neolita, učestvujući kasnije tokom bronzanog i željeznog doba u etnogenezi paleo-balkanskih naroda poput Ilira i Tračana.
Na prisustvo ove haplogrupe na području Balkana tokom željeznog doba svjedoće nalazi na lokalitetu Kušare u Bugarskoj. Prilikom arheogenetičkog istraživanja Pulling out the 1%: Whole-Genome Capture for the Targeted Enrichment of Ancient DNA Sequencing Libraries (2013) od Carpenter et al. su sekvencionirani genomi četiri skeletna ostatka tračke provencijencije, datiranim iz željeznodobne Bugarske. Dodatna analiza sirovih podataka pomenutih uzoraka, je u jednom muškom pojedincu utvrđena podgrana J2a1-PF4610>L26>PF5087>PF5160>PF5197 (Genetiker, 2015).
Raznovrsnost i geografska rasprostranjenost pojedinih ogranaka unutar haplogrupe J2a1-PF4610 može da ukazuje i na kasniju ekspanziju nekih od ogranaka prisustnim među modernom zapadnobalkanskom populacijom – najprije na migracije iz svih krajeva rimskog i kasnije bizantskog carstva tokom cijelog perioda antike i ranog srednjeg vijeka. U pojedinačnim slučajevima bi se širenje ove haplogrupe na Balkansko poluostrvo moglo dovesti u vezu i sa migracijama tokom Osmanskog carstva.
Haplogrupa J2a1-PF4610 među Bošnjacima sadašnjice
Haplogrupa J2a1-PF4610 je prema podacima sa mape Bošnjačkog DNK projekta kod bosanskohercegovačkih Bošnjaka prisutna sa 4.2% dok je kod Bošnjaka na Sandžaku i u Zeti (tj. jugoistočnoj Crnoj Gori) zastupljena sa 3.7%. Kod Bošnjaka se javlja u podgranama J-L26>M67 (naročito preko ogranaka J-M67>Y4036 i J-M67>Z500>M92), J-L26>Z6065 i J-L28>L24. Najvisoćija frekvencija ove haplogrupe na bošnjačkom etničkom prostoru je observirana u sjeverozapadnoj Bosni tj. u Bosanskoj Krajini gdje je zastupljena u procentu sa 5.3%.
Lista arheogenetičkih uzoraka
Prije nove ere
Nakon Nove ere
Prikaz statistike zastupljenosti u sadašnjici
Populacija | Frekvencija | Uzorak | Etnolingvistička pripadnosti | Izvor |
Inguši (Ingušetija, Rusija) | 87.4% | 143 | Vajnahska/nahska | Balanovsky et al. 2011 |
Čečeni (Čečenija, Rusija) | 57% | 118 | Vajnahska/nahska | Balanovsky et al. 2011 |
Libanon | 23.1% | 916 | Arapska | Abu-Amero et al. 2009 |
Gruzijci (Gruzija) | 21.2% | 66 | Kartvelska | Battaglia et al. 2009 |
Iran (južni) | 15.3% | 117 | Iranska | Regueiro et al. 2006 |
Grčka (Kreta) | 13.1% | 137 | Grčka | Di Giacomo et al. 2004 |
Iron-Oseti (Sjeverna Osetija-Alanija, Rusija) | 11.3% | 230 | Iranska | Balanovsky et al. 2011 |
Italija (sjeveroistočna) | 10.5% | 67 | Romanska | Battaglia et al. 2009 |
Čerkezi (Rusija) | 9.1% | 142 | Abhasko-adigejska | Balanovsky et al. 2011 |
Grci (Grčka) | 8.7% | 92 | Grčka | Battaglia et al. 2009 |
Abhazi (Abhazija, Gruzija) | 8.6% | 58 | Abhasko-adigejska | Battaglia et al. 2009 |
Italija (južna) | 8.1% | 407 | Romanska | Di Giacomo et al. 2004 |
Turska (Anadolija) | 7.5% | 523 | Turkijska | Abu-Amero et al. 2009 |
Digor-Oseti (Sjeverna Osetija-Alanija, Rusija) | 5.5% | 127 | Iranska | Balanovsky et al. 2011 |
Albanci | 5.4% | 55 | Albanska | Battaglia et al. 2009 |
Bugarska | 5.2% | 39 | Slavenska | Di Giacomo et al. 2004 |
Bošnjaci (Bosna i Hercegovina) | 4.2% | 618 | Slavenska | Bošnjački DNK projekat (mapa) |
Bošnjaci (Sandžak-Zeta) | 3.7% | 431 | Slavenska | Bošnjački DNK projekat (mapa) |
Hrvati (Osijek, Slavonija) | 3.4% | 29 | Slavenska | Battaglia et al. 2009 |
Srbi | ~3% | – | Slavenska | Srpski DNK projekat |
Poznati pripadnici haplogrupe J2a1-PF4610
Klan Montgomery, je škotski klan čiji poglavari od 1508. godine nose titulu Earl of Eglinton i zatim od 1859. godine Earl of Winton. Prema rezultatima sa Montgomery projekta na Family Tree DNA pripadaju podgrani J2a1-PF4610>L26>Z6064>Z6055>Z6057>Y7013>Y7010>Y13128>Y14434>Y14439>Y16842>Y22056.
Familija Rothschild, čiji su pripadnici poznati kao vlasnici banka i financijeri. Porijeklo im je njemačko-jevrejsko (aškenaško) i rodonačelnik im je bio Mayer Amshel (1743.-1812.), rođen u Frankfurtu na Majni u današnjoj Njemačkoj. Prema Rothschild DNA projektu na Family Tree DNA pripadaju podgrani J2a1-PF4610>L26>PF5087>PF5116>PF5119>L558>M67>Z1847>Y4036>Z467>Z447>L210>Z489>CTS2282>Z482>Y15222>Y15245>Y15223>Y15238>Y23161>Y23457.
Safet Isović (1936.-2007.), rodom iz Bileće u Hercegovini, je bio bosanskohercegovački umjetnik i izvođać sevdalinki. Putem autosomalnog DNK testa kojeg je predao jedan član podorice Isović iz Bileće preko američke biotehnološke kompanije za genetičko testiranje 23andMe im je utvrđena pripadnost podgrani J2a1-PF4610>L26>PF5087>PF5116>PF5119>L558>M67>Z1847>Z500>M92.
Ben Affleck (1972.-), je američki glumac, poznat po igranim ulogama u filmovima poput Pearl Harbor, Shakespeare in Love, Good Will Hunting, Daredevil i Hollywoodland. Prema televizijskom programu Finding Your Roots izdatom od američke televizijske mreže PBS je Afflecku utvrđena pripadnost podgrani J2a1-PF4610>L26>PF5087>PF5116>PF5119>L558>Y5014>M319.
Habib Abdulmanapovič Nurmagomedov (1988.-) je ruski profesionalni mješoviti borilački umjetnik avarske narodnosti. Nurmagomedov je dvostruki svjetski prvak u borbenom sambu i vladajući neprikosnoveni UFC prvak u lakoj kategoriji. Trenutno ima najduži niz neporaženih u MMA-u, sa 27 pobjeda, i dalje je neporažen u profesionalnom MMA-u. Y-DNK rezultat jednog od Nurmagomedovih bližih rođaka je utvrdio pripadnost haplogrupi: J2a1-PF4610>Z6046>Y12603>Y12379
Autori: Il'jas Porović i Usame Zukorlić
Ostale reference