Zastupljenost ove haplogrupe među bosanskohercegovačkim Bošnjacima seže do 43,53% (Marjanović et al. 2005). Ova haplogrupa posjeduje i visoke frekvencije širom zapadnog i centralnog Balkana, najprije na jugoslovenskom i naročito na štokavskom govornom području. I-L621 je prema ISOGG-ovoj nomenklaturi per 2019.-2020. godine ekvivalentna sa I2a1b2.
Porijeklo
Haplogrupa I2a1b-L621 je jedan od ogranaka haplogrupe I koja ukupno predstavlja gotovo petinu stanovništva u današnjoj Evropi. Skoro isključiva distribucija haplogrupe I na evropskom kontinentu sugerira da je najvjerovatnije formirana na području Evrope u dalekoj prošlosti.
Mapa Bošnjačkog DNK projekta kreirana na osnovu baze Starih DNK pronalazaka (u nastavku će biti prikazano još mapa)
Haplogrupa I se pritom dijeli na dva glavna ogranka (I1 i I2) koja predstavljaju većinu postojećih varijacija, naročito na evropskom kontinentu (Kivisild, 2017). Jedna od danas uglavnom općeprihvaćenih predpostavki jeste da ograničeni geografski prostor na kojem se širila haplogrupa I reflektuje jedan lokalni kontinuitet od vremena pravih stanovnika Evrope (Rootsi et al. 2004). Arheogenetička istraživanja, tj. DNK analiza starih kostiju, koje su sprovedene u zadnjih godina su dobrim dijelom utvrdile prisustvo ove haplogrupe među najstarijim stanovnicima Evrope.
Haplogrupa I2, odnosno njen ogranak L596 je utvrđen u drevnim uzorcima datiranim iz ranog i srednjeg holocenskog perioda, kako među anadolskim poljoprivrednicima (Lazaridis et al. 2016) tako i među skandinavskim lovcima i sakupljačima na lokalitetu Motala u Švedskoj (Mathieson et al. 2015).
S time u vezi, pararelna grana L460 je bila jedna od najučestalijih haplogrupa među ranim poljoprivrednicima cenralne Evrope (Gamba et al. 2014). Njena uzvodna grana M423, koja se danas razgranjuje u dva osnovna ogranka (zapadnoevropski L161 i istočnoevropski L621) su utvrđene u drevnim kostima lovaca i sakupljača na prostoru Skandinavije, Njemačke, Švicarske, Iberije i Mađarske (Haak et al. 2015; Mathieson et al. 2015).
Nastanak
Haplogrupa I2a1b-L621 je prema proračunu YFull projekta formirana prije između 15900 i 12500 godina, dok se njen TMRCA, odnosno najstariji zajednički predak, procjenjuje da je živio prije između 8100 i 5700 godina. Haplogrupa I2a1b2-L621 je procentualno najzastupljenija u Bosni i Hercegovini sa učestalošću od 49% (Doğan et al. 2017).
Podgrane i širenje haplogrupe
Haplogrupa I2a1b-L621 se razgranjuje u dvije osnovne grane; Y145825 i CTS10936. Obije posjeduju najvišu raznovrsnost na području centralne i zapadne Evrope što sugerira da su najvjerovatnije formirane na tom području prije između 8 100 i 5 700 godina (per YFull). Na haplogrupu I2a1b-L621 su moguće pozitivni dva drevna uzoraka iz Motale u Švedskoj i koji datiraju iz perioda između 5898. i 5531. godine p. n. e tj. vrijeme nordijskog srednjeg kamenog doba (Haak et al. 2015; Mathieson et al. 2015).
S druge strane područje Baden-Württemberga u današnjoj jugozapadnoj Njemačkoj predstavlja najviši diverzitet većeg dijela podgrana na cjelokupnom nivou između matične grane L621 i starijih grana nizvodno od kako Y145825 tako i CTS10936. Grana Y3120 (formirana prije oko 3400 godina) koja se nalazi nizvodno od CTS10936 ima s druge strane najvišu raznovrsnost i distribuciju u istočnoj Evropi, što ukazuje na migracioni smijer starijih grana nizvodno od CTS10936 iz centralne i zapadne Evrope u istočnu Evropu za vrijeme bakarnog i ranog bronzanog doba. Visoki diverzitet haplogrupe I2a1b-L621 na području Baden-Württemberga ukazuje na vjerovatnoću formiranja i razvitka njenih najstarijih grana unutar kasnoneolitskih horizonata poput Michelsbergške (4400-3500 p. n. e.) i nasljedničke Wartbergške kulture (3600-2800 p. n. e.). Na potencijalni prvobitni razvitak starijih ogranaka haplogrupe I2a1b-L612 unutar Michelbergške kulture ukazuju i arheogenetička istraživanja skeleta koji se dovode u vezu sa megalitskim grobnicama na lokalitetu Beselich-Niedertiefenbach u Wiesbadenu i Njemačkoj gdje je u dva muška uzorka utvrđena matična grana M423 (Immel et al. 2019).
Karta rasprostranjenosti Michelsbergške i Wartbergške kulture sa lokacijom arheoloških lokaliteta Niedertiefenbach. Izvor: Immel et al. 2019.
Tokom indoevropskih R1b migracija, I2a starosjedioci, koji domoniraju centralnom i zapadnom Evropom bivaju faktički uništeni. Tako na primjer I-L621 za koju se procjenjuje da je formirana 12 000 god. p.n.e., svi potomci koji su identificirani danas potiču od pretka koji je živio oko 5000 god. p.n.e.
Migracija iz centralne u istočnu Evropu
Što se tiče migracije iz centralne u istočnu Evropu, za sada postoje dvije teze:
Već pomenuta raznovrsnost najstarijih ogranaka nizvodno od CTS10936 na prostoru centralne i zapadne Evrope, uključujući i jedne od osnovnih ogranaka nizvodno od grane CTS10228 od koje je proistekla istočnoevropska grana Y3120, ide u prilog migracionom scenariju koji sporazumjeva populaciono kretanje sa zapada prema istoku, moguće u okviru sjevernih i istočnih zona arheoloških horizonata poistovjećenim sa proto-Keltima.
S druge strane, grana CTS10228 koja se razgranjuje u dvije osnovne podgrane; zapadnoevropsku Y81696 i istočnoevropsku Y3120, posjeduje dva sebi svojstvena diverziteta. Suprotni geografski diverziteti oba ogranka nizvodno od CTS10228 bi mogli da ukazuju na potencijalno formiranje grane CTS10228 na širem geografskom području između dva prostora koja posjeduju najveću raznovrsnost respektivnih ogranaka, što bi obuhvatalo područje današnje zapadne Poljske i Njemačke. Međutim, visoki diverzitet ogranka Y81696 u zapadnoj Njemačkoj i istočnoj Francuskoj korespondira sa diverzitetom uzvodnih odnosno matičnih grana, što ukazuje na neprekidni kontinuitet geografske rasprostranjenosti nosilaca haplogrupe I2a1b-L621 i njenih starijih grana u zapadnoj Evropi, uključujući djelomično i granu CTS10228.
Veliko odsustvo grane Y3120 na području zapadne Njemačke i Francuske kao i potpuno odsustvo pararelne grane Y81696 u istočnoj Evropi i na Balkanu ide u prilog predpostavci da se razgranjivanje njima matične grane CTS10228 desilo tamo gdje je najveći diverzitet grana uzvodno od CTS10228 tj. na području centralne i zapadne Evrope.
Jedna od razgranutih grana tj. grana Y81696, predstavlja geografski kontinuitet u zapadnoj Evropi koji sporazumjeva sve grane na nivou između L621 i Y81696, dok je ostatak grane CTS10228 migrirao na područje današnje Poljske, najvjerovatnije u okviru Kulture grobnih humki (1600-1200 p. n. e.), koja se prosticala od današnje Njemačke do Karpata.
S obzirom na najvjerovatnije porijeklo grane CTS10228 na području između zapadne Poljske i zapadne Njemačke, njena ekspanzija na prostor sjeverno od Karpata bi se mogla dovesti u vezu i sa kasnijim migracijama, prije svega sa migracijama germanskih Bastarna koji su prostor sjeverno i istočno od Karpata naselili iz pravca bastarnske pradomovine između rijeka Odre i gornje Visle u zapadnoj Poljskoj u 3. stoljeću p. n. e. Migracija Bastarna na istok se dovodi u vezu sa širenjem Gubinsko-Jastorfske kulture u istočnu Evropu i kasnije absorbiranje njenih elemenata u proto-slavensku Zarubinciski kulturu u kojoj su Bastarni postali jedni od sudjeonika u složenom procesu razvitka slavenske etnogeneze (Ljažin, 2010; Šukin, 1999). Vremenski i arheološki boljih kandidata od Bastarna trenutno nema. Bastarnski prodor na Balkan u 2. vijeku također dobro objašnjava i pojavu grane I2a-Y18331 među Grcima.
Lijevo: Rasprostranjenost arheoloških kultura poistovjećenim sa pre-proto-Slavenima, proto-Slavenima i Slavenima. Izvor: Wikimedia Commons per Mallory, J. P. & Adams, D. Q. (1997). Desno: Barbarska plemena na granici Rimskog carstva u 2. stoljeću n. e.; Bastarni i Venedi (proto-Slaveni). Izvor: Wikimedia Commons.
zumirana desna karta
Filogenetski niz haplogrupe I2a1b-L621 i teritorijalna rasprostranjenost uzvodnih grana u vremenskom konceptu. © Bošnjački DNK projekat
I-L621 širenje i podgrane
Istočnoevropski ogranak Y3120 je prema proračunu YFull projekta formiran prije između 2700 i 4100 godina, dok se njen TMRCA, odnosno najstariji zajednički predak, procjenjuje da je živio prije između 1850 i 2400 godina. Ova grana posjeduje najvišu varijaciju na području zapadne Ukrajine i šireg područja sjeverno od Karpata (Battaglia et al. 2009; Utevska, 2017). Visoki diverzitet starijih ogranaka nizvodno od Y3120 ukazuje na provobitnu geografsku ekspanziju nosilaca ove grane s područja današnje jugoistočne Poljske (Fóthi et al. 2019).
Grana Y3120 se pritom razgranjuje u pet osnovnih ogranaka; stariji ogranak Y3120* i mlađi ogranci FGC12098, Y18331, Z17855, Y4460 i S17250, koji su svi, osim Y3120*, formirani u periodu prije između 1850 i 2400 godina (per YFull).
Najveći broj testiranih Bošnjaka pripada grani S17250, naročito njenoj podgrani PH908, formirana prije 1850 godina (per YFull). PH908, ranije poznata kao Dinarska južna, predstavlja najbrojniju haplogrupu među Bošnjacima, kao i među susjednim narodima, prije svega Hrvatima, Srbima i Crnogorcima. Podgranu PH908 karakteriše Y-STR vrijednost DYS448=19 dok matičnu granu S17250, kao i njene pararelne grane, karakteriše vrijednost DYS448=20, sačinjavajući s time u vezi dnjepro-karpatski klaster (Utevska, 2017). Shodno tome, DYS448=20 karakteriše najveći diverzitet na području današnje zapadne Ukrajine, istočne Poljske i južne Bjelorusije, što ukazuje i na mjesto kako porijekla tako i ranosrednjovjekovne ekspanzije. Najveću raznolikost na istom prostoru posjeduje i ogranak PH908, što sugerira da je procentualna dominacija ove grane na području zapadnog Balkana posljedica osnivačkog efekta (Utevska, 2017).
I-L621 u kostima starih naroda
Zapadni Slaveni
Lijevo: Pokrštavanje Venda (Polabskih Slavena): Danski biskup Absalon uz pratnju danskog kralja Valdemara I. uništava kip slavenskog božanstva Svantevida (Svetovida) padom zapadnoslavenske utvrde Arkone na ostrvu Rügen u sjevernoj Njemačkoj, čime je okončan Vendski Križaški rat 1147. godine. Ulje na platnu od Laurits Tuxena (1853-1927). Desno: Rasprostranjenost zapadnoslavenskih plemena u 9. i 10. stoljeću n. e. Uzorak Niem13 je najvjerovatnije pripadao plemenu Šlezana. Izvori: Wikimedia Commons.
Mađari
Sedam mađarskih poglavara stižu u Karpatski bazen. Detalj iz ciklorame Árpáda Fesztyja (1856-1914) pod nazivom Dolazak Mađara. Izvor: Wikimedia Commons.
Vikinzi
Lijevo: Völundov kamen iz Ardrea na Gotlandu u Švedskoj. Völund je u Völundovoj kvidi (zapadni staronordijski: Vǫlundarkviða) u poetskoj Eddi bio poglavica Velenjaka. Datira iz 8. ili 9. Stoljeća n. e. Original se nalazi u Historijskom muzeju u Štokholmu (inventarni broj SHM 11118). Desno: Gradovi u Skandinaviji za vrijeme Vikingškog doba (793-1066. n. e.) Izvori: Wikimedia Commons.
Varjazi
Lijevo: Poziv Varjaga: Rurik i njegova braća stižu u Staru Ladogu (sjeverozapadna Rusija). Slikao Viktor Mihailovič Vasnetsov (1848-1926). Desno: Kneževine kasnije Kijevske Rusije, nakon smrti Iaroslava I. u 11. stoljeću n. e. Izvori: Wikimedia Commons.
Kijevski Rusi
Lijevo: Medaljica Velikog Kneza Aleksandra Iaroslaviča Nevskog; princ Novgoroda, veliki knez Kijeva i Vladimira u 13. stoljeću n. e. Nalazi se u Ermitažu u Sankt Peterburgu u Rusiji. Desno: Vladimirsko-Suzdaljska Kneževina (ljubičasto) u kojoj je živio i sahranjen gore pomenuti uzorak. Izvori: Wikimedia Commons.
Česi
Lijevo: Sveto rimsko carstvo u 12. stoljeću. Uzorci Zub 12 i Zub 13 datiraju iz vremena kada je područje današnje Češke bilo u sastavu Kraljevstva Bohemije iliti Češkog kraljevstva unutar Svetog rimskog carstva. Desno: Ulaz u benediktansku opatiju Sv. Adelberta i Sv. Margarete Břevnovský klášter u Pragu u Češkoj. Osnovan je od Sv. Adelberta 993. godine, za vrijeme vladavine Boleslava II., vojvode Češke. Izvor: Wikimedia Commons.
Bošnjaci
Lijevo: Bosansko Kraljevstvo na svom teritorijalnom vrhuncu označeno crvenim granicama. Desno: Nekropola stećaka u Kopošićima kod Ilijaša, datiranim iz kasnog srednjeg vijeka. Izvori: Wikimedia Commons.
Prikaz statistike zastupljenosti među narodima i regijama današnjice
Populacija | Procenat | Uzorak | Izvor |
Bosna i Hercegovina (Hrvati) | 71.1% | 90 | Marjanović et al. 2005 |
Bosna i Hercegovina (Hercegovina) | 63.83% | 141 | Peričić et al. 2005 |
Bosna i Hercegovina (Zenica) | 52.20% | 69 | Peričić et al. 2005 |
Bosna i Hercegovina | 49% | 100 | Doğan et al. 2017 |
Bosna i Hercegovina (Tuzla kanton) | 49% | 100 | Doğan et al. 2016 |
Hrvatska (istočna Hrvatska) | 40% | 220 | Mršić et al. 2014. |
Srbija | 38.5% | 173 | Mirabal et al. 2010 |
Hrvatska | 37.7% | 1,100 | Mršić et al. 2014 |
Hrvatska (zapadna Hrvatska) | 36.8% | 220 | Mršić et al. 2014 |
Srbija (Aleksandrovac) | 35.29% | 85 | Todorović et al. 2014 |
Bosna i Hercegovina (Srbi) | 34.6% | 81 | Battaglia et al. 2008 |
Hrvatska (centralna Hrvatska) | 31.8% | 220 | Mršić et al. 2014 |
Srbija (Vojvodina) | 30.8% | 57 | Veselinović, 2008 |
Ukrajina (Zakarpatska oblast) | 30%< | – | Utevska et al. 2015 |
Ukrajina (Černjivecka oblast) | 30%< | – | Utevska et al. 2015 |
Srbija (Beograd) | 29.20% | 113 | Peričić et al. 2005 |
Crna Gora | 29.2% | 404 | Mirabal et al. 2010 |
Sjeverna Makedonija (Makedonci) | 28.1% | 314 | Jankova et al. 2019 |
Bjelorusija (istočna Polezija) | 26.04% | 96 | Kushniarevich et al. 2013 |
Bjelorusija (zapadna Polezija) | 25.62% | 121 | Kushniarevich et al. 2013 |
Ukrajina (Harkivska oblast) | 25.5% | 55 | Kushniarevich et al. 2015 |
Hrvatska (sjeverna Hrvatska) | 25.4% | 220 | Mršić et al. 2014 |
Slovačka | 25% | 164 | Rębała et al. 2013 |
Ukrajina (Lavovska oblast) | 25%> | 194 | Mielnik-Sikorska et al. 2013 |
Ukrajina (Čerkaška oblast) | 24.6% | 114 | Kushniarevich et al. 2015 |
Moldavija | 23.9% | 322 | Varzari, 2006 |
Ukrajina (Černigovska oblast) | 22.9% | 96 | Kushniarevich et al. 2015 |
Ukrajina (Sumska oblast) | 22.8% | 101 | Kushniarevich et al. 2015 |
Ukrajina | 22% | 759 | Kushniarevich et al. 2015 |
Gagauzi (Etulia) | 22% | – | Varzari, 2006. |
Bugarska | 21.9% | 808 | Karachanak et al. 2013 |
Slovenija | 21.6% | 104 | Šehović et al. 2018 |
Rusija (Ukrajinci u Belgorodskoj oblasti) | 21.4% | 56 | Kushniarevich et al. 2015 |
Ukrajina (Ivano-Frankivska oblast) | 21.1% | 57 | Kushniarevich et al. 2015 |
Srbija (Rusini u Vojvodini) | 20% | 200 | Veselinović et al. 2014 |
Ukrajina (Hmeljnička oblast) | 19% | 179 | Kushniarevich et al. 2015 |
Gagauzi (Kongaz) | 18.8% | – | Varzari, 2006. |
Arumuni-Vlasi | 18,34% | 200 | Boch et al. 2005. |
Sjeverna Makedonija | 18.3% | 101 | Šehović et al. 2018 |
Bjelorusija (centralna Bjelorusija) | 18.18% | 88 | Kushniarevich et al. 2013 |
Češka | 17.4% | 75 | Battaglia et al. 2008 |
Bjelorusija | 17.17% | 565 | Kushniarevich et al. 2013 |
Rusija (južna/zapadna) | 15.9% | 484 | Balanovsky et al. 2008 |
Bošnjaci Sandžaka | 14.7% | 299 (17. april 2020.) | Bošnjački DNK projekat (baza, neproporcionalno) |
Albanija | 14.5% | 55 | Battaglia et al. 2008 |
Rumunija | 14.4% | 104 | Šehović et al. 2018 |
Poljska (Wrocław, Donjošlesko vojvodstvo) | 14.1% | 99 | Kushniarevich et al. 2015 |
Bjelorusija (istočna Bjelorusija) | 13.95% | 86 | Kushniarevich et al. 2013 |
Poljska (Kurpi, Mazovija) | 13% | 158 | Rębała et al. 2013 |
Moravski Vlasi (Češka) | 12% | – | Ehler 2010 |
Mađarska | 11.1% | 1,259 | Kushniarevich et al. 2015 |
Sjeverna Makedonija (Albanci) | 11% | 64 | Battaglia et al. 2008 |
Bjelorusija (sjeverna Bjelorusija) | 10.89% | 101 | Kushniarevich et al. 2013 |
Rusija | 10.5% | 1,228 | Balanovsky et al. 2008 |
Rusija (centralna Rusija) | 10% | 364 | Balanovsky et al. 2008 |
Poljska | 9.9% | 191 | Rootsi et al. 2004 |
Poljska (Kociewie) | 9% | 158 | Rębała et al. 2013 |
Grčka | 6.5% | 92 | Battaglia et al. 2008 |
Litvanija (južna Žemaitija) | 6.3% | 48 | Kushniarevich et al. 2015 |
Italija | 6.1% | 6,115 | Kushniarevich et al. 2015 |
Rusija (sjeverna Rusija) | 5.7% | 380 | Balanovsky et al. 2008 |
Poljska (Kašubija) | 5% | 204 | Rębała et al. 2013 |
Njemačka (Lužička, Lužički Srbi) | 4.1% | 123 | Kushniarevich et al. 2015; Rębała et al. 2013 |
Kosovo (Albanci) | 2.77% | 114 | Peričić et al. 2005 |
Bjelorusija (zapadna Bjelorusija) | 2.74% | 73 | Kushniarevich et al. 2013 |
Njemačka | 2.5% | 2,745 | Kushniarevich et al. 2015 |
Litvanija | 2.3% | 301 | Kushniarevich et al. 2015 |
Stanovnici Bosne i Hercegovine, među kojima Bošnjaci, su najtipičniji predstavnici ove haplogrupe danas u svijetu.
Poznati pripadnici haplogrupe
Knez Gleb Sviatoslavič (oko 1052. – 30. maja 1078.) bio je knez Tmutarakana i Novgoroda. Pripadao je dinastiji Rurikoviča, osnivača Kijevske Rusije. Gleb Sviatoslavič je vladao Tmutarakanom pod sveukupnom vlašću svoga oca Sviatoslava Iaroslaviča, kneza Černigova. Njegov otac ga je imenovao knezom Novgoroda 1067. ili 1068. godine. Prema spisu kijevskog monaha i historičara Nestora Ljetopisca Povijest prošlih vremena (rus: По́весть временны́х лет), Gleb Sviatoslavič je bio ljubazan prema siromašnima i gostoljubiv prema neznancima, revanistiran prema crkvi, topao u vjeri, miran i lijepog izgleda. DNK analize posmrtnih ostataka koji se pripisuju Glebu Sviatoslaviču su utvrdile da je pripadao haplogrupi I2a1b-L621>CTS10936>S19848>CTS4002>CTS10228>Y3120+ te da je preko autosomalne DNK pretežno bio istočnoevropskog porijekla, poklapajući se najviše sa modernim Poljacima (Margaryan et al. 2019).
Knez Batić Mirković, bio je veliki knez bosanski za vrijeme vladavine bosanskog kralja Stjepana Tvrtka II. u 15. stoljeću. Obitelj Mirkovića potiče od srednjovjekovne bosanske vlastele Pribinića. Prema natpisu na njegovom stećku koji se nalazi u nekropoli u Kopošićima kod Ilijaša bio je vezan za srednjovjekovni grad Visoki. DNK analizom posmrtnih ostataka ispod stećka kneza Batića je utvđeno da je pripadao haplogrupi I2a1b-L621>CTS10936>S19848>CTS4002>CTS10228>Y3120>S17250>PH908 (Kalajdžić et al. 2019). Na stećku kneza Batića je uklesan natpis: +Va ime otca i sina i svetoga Duha amin. Se leži knez Batić na svojoj zemlji na plemenitoj, milostju božjom i slavnoga gospodina kralja Tvrtka knez bosanski. Na Visokom se pobolih, na Duboku me dan dojde. Si bilig postavi gospoja Vukava s mojimi dobrim i živu mi virno služaše i mrtvu mi posluži.
Martin Luther (1483-1549), rođen u Eislebenu u carskom posjedu Svetog rimskog carstva Kneževini-izborniku Saksoniji u današnjoj istočnoj Njemačkoj. Bio je njemački teološki i vjerski reformator i začetnik protestanske reformacije. Reformacija koju je pokrenuo Martin Luther je u visokoj mjeri ostavila traga u teološkim i političkim prilikama u Evropi od doba renesanse do današnjih dana. Luther je propovjedao da se spasenje ne može postignuti dobrim djelima, već je primljeno samo Božijom milosti kroz vjeru u Isusa Krista. Njegova teologija je osporavala vlast i autoritet Svete Stolice, podučavajući da je Sveto pismo odnosno Biblija jedini izvor istinske percepcije vjere i kršćanske doktrine. Sudeći po vjerovatnim Lutherovim potomcima, čiji se haplotipovi nalaze u projektu Luther na komercionalnoj DNK kompaniji FamilyTreeDNA, Martin Luther je vjerovatno pripadao haplogrupi I2a1b-L621>CTS10936> S19848>CTS4002>CTS10228+.
Miklós Horthy (1868-1957), bio je austrougarski admiral i kasnije regent Mađarske između 1920. i 1944. godine. 1919. godine, nakon završetka prvog svjetskog rata, svrgnuo je komunističku vlast Béla Kune i zabranio djelovanje komunističke partije u Mađarskoj. Horthyovi rođaci su objavili svoje Y-DNK rezultate na ruski naučno-popularni projekat molekularne genealogije MolGen, i svi su bili pozitivni na granu I2a1b-L621>CTS10936> S19848>CTS4002>CTS10228>Y3120+
Novak Đoković (rođen 1987.), teniser. Prema rezultatima rođaka postavljenog na Srpskom DNK projektu, pripada I2a1b-L621>CTS10936>S19848>CTS4002>CTS10228>Y3120>S17250>PH908 . Đoković važi za jednog od najvećih tenisera svih vremena. Od aprila 2017. osvojio je 12 grend slem turnira u singlu, četvrtu po redu u istoriji, i držao je prvo mjesto na ATP ljestvici ukupno 223 dana.
Autori: Usame Zukorlić & koordinacioni tim Bošnjačkog DNK projekta
Reference
25 Comments
NA KOJOJ ADRESI SE NALAZITE I DALI MOGU DOĆI LIČNO NA ADRESI VAŠEG LABARATORIJA DA MI UZMETE UZORAK ILI BRIS RADI ISPITIVANJA MOGA PORIJEKLA, ILI NA KOJI NAČIN VEĆ VI RADITE I UZIMATE UZORKE ILI BRISEVE ???
HVALA LIJEPA.
Gradska 1, 36300 Novi Pazar
Može i putem pošte na daljini sve da se završi.
Eto prijatelji, drago mi je da smo se složili da ipak nisu u pitanju Goti, kao što smo imali svojevremeno diskusije.Sve najbolje u daljem radu.
Vidim da ste u statistiku zastupljenosti Hg I2a stavili Hrvatske regije osim južne koja ima oko 60 % navedene HG. Nadam se da je to omaška.
Poštujem vaše istraživanje te se nadam da će te pomoći istražiti podrijetlo naroda prije svega u Bosni i Hercegovini ali i pleme koje je udarilo temelje stare Bosne.
Svi su izgledi da je I2a haplogrupa temeljnog plemena jer se genetskim istraživanjem lako mogu odvojiti haplogrupe Vlaha katunara i Turaka koji su naseljeni u vrijeme Turske okupacije BiH,kao i ostataka Ilira,kelta i tračana koji su živjeli prije dolaska I2a.
Mislim da se vidi da je slično i u Hrvatskoj s tim što se sjever Hrvatska našao pod višestoljetnim udarima,Franaka,Mlečana i zapadnih Slavena pa sjever hrvatske ima više sjeverne genetike.
Na mapi srpskog DNK projekta mozete naci veliki broj testiranih – u glavnom Srba – iz Dalmacije (cak s prezimenima). Najcesca haplogrupa u Dalmaciji je I2a1 ogranak PH908. Svakako je zanimljivo pogledati posto je najveca baza podataka iz bivse Jugoslavije iako su testirani u glavnom Srbi. Bilo bi zanimljivo spojiti podatke iz regiona i stvoriti medjunarodnu stranicu za bolji pregled, pogotovo zato sto analize haplogrupa i mitohondrijske DNK nemaju gotovo nikakve veze sa danasnjim nacijama.
https://dnk.poreklo.rs/DNK-projekat/
Srbi iz Bosne i Hrvatske ( Dalmacije) su Vlasi katunari različitog porjekla ..I2a dinaric S tj PH 908 imaju oko 15 % i to samo od ljudi koji su sklopom raznih okolnosti postali Vlasi. Naprosto se za mnoge testirane u Srpskom DNK projektu a koji imaju PH 908 može vidjeti da su bivši Hrvati ili Bošnjaci. Vekići,Hrvati iz Vrgorca,Ušljebrke,Hrvati iz Benkovca,Dobrići bivši Hrvati iz Dobrog polja,Vranić starinom iz Polače i Vrlike. Beara bivši Stričević iz lećavice.Babac ,muslimansko dijete zarobljeno u nekoj tvrđavi.Kubat musliman,prešao na pravoslavlje po propasti Turske na našim prostorima. Poljak i Lukić iz Tribuljine došli kao bunjevci katolici pa postali Vlasi i pravoslavci itd. U dalmaciju su naselili Vlasi Kričke,Macure,Mataguži Morlaci,Mirlovići,te nešto Arbanasa koji su postali Vlasi u Albanskim graničnim područjima. Zanimljivo je da DNK testiraju samo Srbi iz Dalmacije čija prezimena najčešće završavaju na ić a ne testiraju ljudi ružnih nadimačkih prezimena koja čine preko 90 % prezimena pravoslavnih dalmatinaca.
Sve je to lijepo sa dosta detalja, ali odakle u Hercegovini kod tih “vlaha” najvise l2? Ova teza vam pada u vodu. Po svim nalazima ispada da su ti ” vlasi” u stvari l2.
.Najveći Broj Vlaha katunara je odselio iz Hercegovine jer su ih Turci koristili da popune pogranična područja . Ti I2a din S u Hrcegovini su ostaci Župskih starosjedilaca koji nisu napuštali svoje vjekovne posjede. Na pravoslavlje i Islam su prešli jer su im Vlasi i Turci oduzeli crkve ,protjerali svećenike , nabili poreze i prodavali ih u roblje pa su nakon nekog vremena morali izabrati između dva zla.
kakve ti gluposti pricas, pa hrvati su asimilovali srbe i konvertovali u katolike pa u hrvate, vekovima. Nema.nijednog primera obrnuto. A bosnjaci, zna se ko su, srbi koji su primili islam. Ne znam dali stvarno verujes u to sto pricas. Nemam za cilj svadju niti vredjanje ikog, ali Istina.se mora znati. Istina je samo jedna…
Tako je Miloše to je tebi tvoj Đeda ispričao ovce čuvajući a njemu je pričao njegov đeda i tako i ti nama napriča. Vidi Miloše ti neznaš,Đeda ti je još manje znao a njegov đeda još manje. Prve Srbe je krstio Rim a ne Bizant. Sava Nimani i njegov otac Stjepan su prešli na pravoslavlje a granice između katolika i pravoslavaca ćeš naći po granicama raskola .(Sigurno si čuo za raskol crkava haha). Srbija je do Cara Dušana bila pola-pola ni tamo ni vamo a tada, oco-ubojica Ludi Dušan progoni katolike ,koje naziva Latinska jeres,poluvjerci itd. a njihove svećenike daje ubijat,progonit,rezat nosove i palit im lice da im ostanu ožiljci. Priznajem da su Mlečani pokušali dio Vlaha na svom području utjerati u katolike ali s malim uspjehom. Mnogo više su Turski vazali Vlasi ,katolika i Hrvata utjerali u pravoslavlje po mom računu oko 20 % današnjih Srba su podrijetloim katolici odnosno Hrvati.
Velika bitka brončanog doba je bila bitka kod Tollensa u današnjoj Njemačkoj u kojoj su najvjerojatnije R1a napali i savladali R1b i I2a pojedince.Bitka je vjerojatno bila za kontrolu trgovine jantarom…S obzirom da se zbila oko 1300g PNE moglo bi biti da je povezano sa seobom CTS10228 prema Vistuli i Karpatima bilo kao zbjeg, bilo kao otvaranje novog jantarnog puta koji vise nije isao kroz juznu Njemacku vec preko Karpata.
Može li šire o ogranku Z17855 . Bliže đe se javlja “na području istočnog Balkana i istočne Evrope”.
Biće akoBogda brzo tekst o toj grani.
Kod Bošnjaka imamo dvojicu na toj grani.
Zašto li se uvijek na ovakvim temama, pored gomile normalih i trezvenih komentara i informacija, nađe neki sumanuti sa ludačkim idejama, poput ovog Marka..
Monat.Svoju normalnost i trezvenost dokaži komentarom kojim pobijaš Markove teze. Samo glupan i budala na tvrdnje,teze,mišljenja i informacije odgovaraju napadajući osobu a ne napisano.
Veoma zanimljive stvari koje zasluzuju paznju. Svakako zasluzujete sve pohvale. Interesuje me dali postoji mogucnost da organizujete istrazivanje dobrovoljaca iz bivse Yu, da bi provjerili ili dokazali koji je narod genetski veoma blizak ili isti. Misljenja sam da bi takva informacija doprinijela brzem pomirenju ljudi na balkanu. Prijavljujem se za istrazivanje jer me interesuje ko sam i odakle sam jer su moji pradjedovi zbog velikih ratova po balkanu stalno mijenjali mjesto prebivanja do dan danas nazalost se jos uvijek nije nista promijenilo. Pozdrav ekipi i svaka cast za ulozeni trud i vrijeme trazeci istina.
Hvala Vam na komentaru.
Svaki pojedinac se može dobrovoljno testirati, pa možete i Vi.
Imate upustvo na našem sajtu.
Jug Hrvatske ima HG-I2a oko 60%9
Dokaz da su bosnsci Srbi , hrvati su R1a oko Zagreba
Pa bas nije dokaz to je vidljivo
to nisu erbi, to su srbizirani Vlasi !! koje su turci naseljavali po Bosanskom pašaluku, pa za sva vremena je Kuripešić napisao u svom putopisu 1530.g.
na strani 54. “Putopis kroz Bosnu” Benedikt Kuripešić, izdanje Svjetlost, Sarajevo 1950.g. je navedeno sljedeće:
…..Drugi su Srbi (Surfffen), koje zovu Vlasi, a mi ih zovemo CIGANI (Zigen) ili Martolozi (Marcholosen). Ovi DOLAZE iz Smedereva (Schmedraw) i Biograda a vjere su sv.Pavla.
……Sudeći prema tome kako su tu drugu skupinu novonadošlog stanovništva ostali tada nazivali, očito je da su to bili PRAVOSLAVNI VLASI koji su već počeli potpadati pod utjecaj Srpske pravoslavne crkve.
Malo je smešno kako sada PH908 kojoj i sam pripadam svojataju i Hrvati i Srbi i Bošnjaci. Malo ko od ovih ljudi razume da su se pojmovi nacije razvili mnogo kasnije pod uticajem kulturoloških zbivanja. Onog momenta kada su ljudi na ovim prostorima uzeli oružje u ruke i pucali jedni na druge, nisu razumeli da uistinu pucaju u svoje rodjake. I zato delim mišljenje sa g. Nedžadom Ugljaninom koji je rekao da bi ova ispitivanja trebalo da konačno otvore oči svim nacionalistima. Shvatite da svi I-PH908 potičemo od JEDNOG čoveka koji je živeo pre oko 1700g i nije imao svest o tome ni da je Hrvat ni Srbin niti Bošnjak.
Mislite o tome…
Plitko to relativiziraš. Mogao si poći od prvog čovjeka,prvog majmuna ili od prve amebe. Pa da niđe
,niko i nikad ne puca na ljude jer smo svi rođaci. Nacija nije nastala samo kulturološkim utjecajem nego i biološkim (genetskim) a najčešće političkim utjecajem. Mi koji zavirujemo u genetiku i DNK-a utvrđujemo tko je kome biološki otac te time razotkrivamo istinitu prošlost čovjeka,plemena i naroda .
@Mavro Orbini
Upravo podatak da nosimo istu genetiku, baca u vodu priču o biološkoj različitosti. Vecina Srba, Hrvata i Bošnjaka su genetski bliski srodnici. Tačka.
To je činjenica. Da li nam se ta činjenica svidja ili ne, samo je naš problem.
koji je ovo mix nebuloza , naravno da su haplogrupski svi povezani krvno po lozama ,rodovima ,plemenima ,nacijama ,religijama ,kulturama koje su ih trajno razdvojile ako pitaš Srbe oni će reći da su Rusi , Hrvate da su Švabe , Bošnjake da su Turci ,Makedonce da nisu ni Bugari ni Grci ,Mađari da nisu Europljani itd a sve to je daleko od Istine činjenica je da ljudi pojma nemaju o sebi i o svojoj povijesti