I-S17250 Istočna Evropa | Germani (Bastarni) > Proto-Slaveni

I-S17250 je grana najvjerovatnije daljeg germansko-bastarnskog porijekla čiji su nosioci vjerovatno u prvim stoljećima p. n. e. se utopili u proto-Slavene. Ovu granu danas u većini nalazimo u slavenskim državama, sa najvećom gustinom prisutnosti na Balkanu, naročito među Bošnjacima. Na ovu granu je pozitivan najveći broj svih pripadnika haplogrupe I2a1a2b-L621 na zapadnom Balkanu. Ova grana je prema ISOGG-ovoj nomenklaturi per 2019.-2020. godine ekvivalentna sa I2a1a2b1a1a1.

Filogenetski niz ove haplogrupe izgleda ovako: I2a1a2b-L621>CTS10936>S19848>CTS4002>CTS10228>Y3120>S17250

Shodno dostupnim bazama testiranih koji su pozitivni na S17250, ovo su modalni markeri testiranih koji su pozitivni na S17250

hp	opis	DYS393	DYS390	DYS19	DYS391	DYS385	DYS426	DYS388	DYS439	DYS389i	DYS392	DYS389ii	DYS458	DYS459	DYS455	DYS454	DYS447	DYS437	DYS448	DYS449	DYS464	DYS460	YGATAH4	YCAII	DYS456	DYS607	DYS576	DYS570	CDY	DYS442	DYS438
Svi dostupni S17250	modalni	13	24	16	11	14-15	11	13	13	13	11	31	17	8-10	11	11	25	15	19	30	12-14-15-15	10	10	21-21	15	12	18	18	34-35	11	10

Porijeklo
S17250 je porijeklom od I2a1>L621, što istovremeno znači da vodi porijeklo od jednih od najstarijih stanovnika Evrope.

I-CTS10228 i migracija ka istoku (1400-100 god. p.n.e.)
Grana CTS10228 koja se razgranjuje u dvije osnovne podgrane; zapadnoevropsku Y81696 i istočnoevropsku Y3120, posjeduje dva sebi svojstvena diverziteta. Suprotni geografski diverziteti oba ogranka nizvodno od CTS10228 bi mogli da ukazuju na potencijalno formiranje grane CTS10228 na širem geografskom području između dva prostora koja posjeduju najveću raznovrsnost respektivnih ogranaka, što bi obuhvatalo područje današnje zapadne Poljske i Njemačke.

Te migracije su se mogle odvijati u okviru Unjetičke kulture (2300-1600 p.n.e.), u kojoj je i utvrđena haplogrupa I2a1 (Olalde et al. 2018). Grana CTS10228 bi tako vjerovatno bila rasprostranjena među ostalim bronzanodobnim i željeznodobnim kulturama koje su naslijedile Unjetičku kulturu, najprije na području između današnje Njemačke i jugoistočne Poljske.

Bastarnska teorija
S time u vezi, grana CTS10228 (a moguće i Y3120) bi se prije migracija na istok mogla potencijalno i razvijati u okviru željeznodobne proto-germanske Jastorfske kulture (500-0 p. n. e.). S obzirom na najvjerovatnije porijeklo grane CTS10228 na području između zapadne Poljske i zapadne Njemačke, njena ekspanzija na prostor sjeverno od Karpata bi se mogla dovesti u vezu i sa kasnijim migracijama, prije svega sa migracijama germanskih Bastarna koji su prostor sjeverno i istočno od Karpata naselili iz pravca bastarnske pradomovine između rijeka Odre i gornje Visle u zapadnoj Poljskoj u 3. stoljeću p. n. e. Migracija Bastarna na istok se dovodi u vezu sa širenjem Gubinsko-Jastorfske kulture u istočnu Evropu i kasnije absorbiranje njenih elemenata u proto-slavensku Zarubinec kulturu u kojoj su Bastarni postali jedni od sudjeonika u složenom procesu razvitka slavenske etnogeneze (Ljažin, 2010; Šukin, 1999). Bastarnski prodor na Balkan u 2. vijeku također dobro objašnjava i pojavu grane I2a-Y18331 među Grcima.

Proto-Slaveni
Očinska grana od S17250 tj. Y3120 je u periodu nakon 3. stoljeća p. n. e. najvjerovatnije bila rasprostranjena u okviru Zarubinec kulture i istočne zone Pševorskog kulturološkog kompleksa; kulture koje se djelomično dovode u vezu sa proto-Slavenima (Herrmann & Zürcher ed. 1996; Mallory ed. 1997; Mesihović, 2015). U okviru tih kultura je najvjerovatnije došlo do razgranjivanja grane Y3120 u nizvodne podgrane. Autohtonoj koncepciji porijekla Slavena ide u prilog neprekidni kulturološki kontinuitet na području između rijeke Odre i Visle od bronzanog doba do ranog srednjeg vijeka. S time u vezi se i Lužička kultura (1300-500 p. n. e.), koja je predhodila Zarubinec-Pševorskom kulturom, često poistovjećuje sa proto-Slavenima (Mielnik-Sikorska et al. 2013; Piontek, 2020).

Raskol balto-slavenskog jezičkog kontinuuma u proto-baltički i proto-slavenski se najvjerovatnije desio u periodu između 1500. i 500. godine p. n. e (Bouckaert et al. 2012; Kushniarevich et al 2015) što vremenski korespondira sa razvitkom Lužičke kulture. Preci Slavena su s time u vezi vjerovatno naseljavali područje između Odre i Visle od vremena bronzanog doba (Juras et al. 2014). Nizvodne grane od Y3120, uključujući i S17250, su najvjerovatnije doživile svoju prvobitnu ekspanziju u okviru istočnoevropskih kultura poput Milogradske (do 1. stoljeća n. e.), Černjahivske (100-400 n. e.), Penkovske (400-600 n. e.) i Praško-Korčanske kulture (400-600 n. e.) (Verenich, 2015).

Kulture u kojima je moguće da su boravili preci I-S17250
Unjetička kultura	2300-1600 p.n.e.
Kultura grobnih humki (Tumulus kultura)	1600-1200 p. n. e.
Trzciniec-Komarivska kultura	1600-1200 p. n. e.
Lužička kultura	1300-500 p. n. e.
Pomeranijska kultura	700-200 p. n. e.
Jastorfska kultura	500-0 p. n. e.
Zarubinec kultura	300 p. n .e. do 100 n. e.
Pševorski kulturološki kompleks	300 p. n. e. do 500 n. e.

Nastanak (3. vijek n. e.)
Grana I-S17250 je prema proračunu YFull projekta formirana prije između 1850 i 2100 godina, dok se TMRCA (najbliži drevni zajednički predak) svih pripadnika ove haplogrupe procjenuje da je živio prije između 1600 i 2100 godina. Prostorni rasored kao i veliki diverzitet na području između rijeka Visle i Dnjepra, sugerira da je grana S17250 formirana na području istočne Evrope.

S17250 čini jednu od pet osnovnih ogranaka od matične grane Y3120. Grana Y3120 kao i njeni nizvodni ogranci, uključujući i S17250, posjeduju najvišu varijaciju na području zapadne Ukrajine, istočne Poljske i južne Bjelorusije (Battaglia et al. 2009; Utevska, 2017), što ukazuje i na mjesto kako porijekla tako i ranosrednjovjekovne ekspanzije. Visoki diverzitet starijih ogranaka nizvodno od Y3120 ukazuje na provobitnu geografsku ekspanziju nosilaca ove grane s područja današnje jugoistočne Poljske (Fóthi et al. 2019).

Plavo: Pretpostavljena teritorija nastanka S17250

Podgrane
Grana S17250 se razgranjuje u pet osnovnih ogranaka; MF2888, Y40662, Y4882, Y5596 i PH908, od kojih su svi formirani prije oko 1850 godina (per YFull):

• I-Y40662: Na ovu podgranu je pozitivno samo nekoliko porodica porijeklom iz današnje Bjelorusije.
• I-Y4882: Ova podgrana posjeduje najveću raznovrsnost na području Poljske. Prisutna je u Poljskoj, Ukrajini, Slovačkoj, Rusiji, Švedskoj, Češkoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj i u Srbiji. Ovoj grani pripada i nekoliko bošnjačkih porodica iz Sandžaka. Njihov najbliži drevni zajednički predak je živio prije oko 1800 godina (per YFull).
• I-Y5596: Ova podgrana je prisutna širom istočne Evrope i Balkana. Najveća raznovrsnost se nalazi na području Ukrajine. Najbliži drevni zajednički predak svih pripadnika ove grane je živio prije oko 1850 godina.
• I-PH908: Čini najbrojniji ogranak među Bošnjacima i susjednim narodima. Za razliku od ostalih bratskih ogranaka, PH908 posjeduje Y-STR vrijednost DYS448=19 i popularno je još uvijek poznata pod izrazom “dinarik jug”. Ova podgrana je poput paralelnih podgrana rasprostranjena širom istočne Evrope i Balkana. Najbliži drevni zajednički predak svih pripadnika ove podgrane je živio prije između 1450 i 1900 godina.
• I-S17250*: Na ovaj za sada nedefinisani ogranak od grane S17250 je pozitivna samo jedna osoba porijeklom iz današnje istočne Poljske.

Naseljavanje Balkanskog poluostrva (4.-7. vijek)

Gotske migracije
Istočnogermanska dominancija Pševorske (Stolarek et al. 2019) i Černjahivske kulture (Järve, 2019) bi neke ogranke od grane S17250 potencijalno mogla djelomično dovesti u vezu i sa širenjem istočnogermanskih plemena poput Gota i Vandala na prostor Balkana i zapadnog Mediterana. Međutim, ni S17250 kao ni jedna od njenih očinskih i pararelnih grana na filogenetskom nizu nizvodno od CTS10228 i L621, za sada nisu utvrđene u starim kostima germanske provenijencije u istočnoj i južnoj Evropi (Amorim et al. 2018; Antonio et al. 2019; Olalde et al. 2019; Zenczak et al. 2017).

Slavenske migracije
Širenje grane S17250 kao i njenih pararelnih ogranaka u Bosnu i Hercegovinu i na Balkansko poluostrvo opčenito, se najprije dovodi u vezu sa slavenskom ekspanzijom u ranom srednjem vijeku (vidi fusnote). Proračunata mladost grana prisutnih na Balkanu od ne više od 2100 godina, zajedno sa visokom varijacijom istih grana na prostoru Ukrajine (Battaglia et al. 2009) i šireg prostora predložene slavenske pradomovine (Utevska, 2017), predstavlja signal za migracije na Balkansko poluostrvo koje proizlaze iz ranosrednjovjekovne slavenske ekspanzije (Rozhanskii, 2018; Utevska, 2017; Verenich, 2015; Zupan et al. 2013). Štoviše, Y3120, kao ni jedna od njenih očinskih grana nizvodno od L621 nije pronađena u posmrtnim ostatcima drevnih populacija na području Balkana datiranim iz perioda prije ranog srednjeg vijeka (Gonzáles-Fortes et al. 2017; Mathieson et al. 2015; Rozhanskii, 2018). U prilog slavenskom karakteru grane S17250 ide i njena najviša frekvencija među svim modernim slavenskojezičnim narodima (Margaryan et al. 2019), kao i potvrda očinskih grana u starim kostima ranoslavenske provenijencije na ranosrednjovjekovnom arheološkom lokalitetu Niemcza u današnjoj jugozapadnoj Poljskoj (Zenczak et al. 2017).

Na osnovu gore pomenutih molekularno-genetičkih, filogenetskih, arheogenetičkih, arheoloških i historijskih podataka, može se doći do zaključka da se ekspanzija haplogrupe I2a1 odnosno njenog ogranka S17250 na prostor zapadnog Balkana nije mogla odvijati ranije od 2. ili 3. stoljeća n. e. i kasnije od 6. ili 7. stoljeća n. e., što tačno korespondira s vremenom velikih seoba naroda u kasnoantičkom i ranosrednjovjekovnom periodu (Verenich, 2015). Visoki diverziteti kako DYS448=20 tako i DYS448=19 grana na području između rijeka Visle i Dnjepra korespondiraju sa predhodnim poređenjima interpopulacionih Y-STR haplotipova koji sugeriraju da je slavenska ekspanzija na jug krenula iz današnje zapadne Ukrajine, što ide u prilog hipotezi o slavenskom urheimatu u slivu srednjeg Dnjepra (Rębała et al. 2007).

S17250 u starim kostima

Rusija
Jedan uzorak s arheološkog nalazišta Sungir u Vladimirskoj oblasti u zapadnoj Rusiji iz visokog srednjeg vijeka (1050-1200 n. e.) je pripadao grani S17250>Y5596>A16881 (Sikora et al. 2017).

Češka
Podgrana S17250>PH908, koja predstavlja najbrojniji SNP među bosanskohercegovačkim i sandžačkim Bošnjacima, je na osnovu vrijednosti markera DYS449 i DYS444 prediktovana u dva uzorka datiranim iz 12. stoljeća iz benediktanske opatije Sv. Adelberta i Sv. Margarete Břevnovský klášter u Pragu u Češkoj (Kvítkova, 2010). Osnovan je od Sv. Adelberta 993. godine, za vrijeme vladavine Boleslava II., vojvode Češke.

Bosna
S17250>PH908 je utvrđena i u skeletnim ostatcima na dva arheološka nalazišta u Bosni i Hercegovini; u nekropoli stećaka u Divićima kod Jajca i u Kopošićima kod Ilijaša, među njima i u skeletnim ostatcima kneza bosanskog Batića Mirkovića. Ovi preliminarni rezultati ukazuju na genetski kontinuitet muške populacije u Bosni i Hercegovini od srednjeg vijeka do danas (Kalajdžić et al. 2019).

S17250 među Bošnjacima današnjice
Grana S17250 je najdominantniji ogranak haplogrupe I2a1-L261 među Bošnjacima. Haplogrupa I2a1-L621 je među bosanskohercegovačkim Bošnjacima zastupljena sa 43.53% (Marjanović et al. 2005).

Najveći broj testiranih Bošnjaka pripada ogranku PH908, formiran prije 1850 godina (per YFull).

Prilog:

Medijansko spajanje Y-STR haplotipiva unutar grane I-Y3120: smeđi (Bošnjaci, Bugari, Hrvati, Makedonci, Srbi); žuti (Bjelorusi, Rusi, Ukrajinci); zeleni (Česi, Kašubi, Lužički Srbi, Poljaci, Slovaci); crveni (Grci); tirkizni (Litvanci); plavi (Nijemci) (per Utevska, 2017).

---

Autori: Usame Zukorlić & koordinacioni tim Bošnjačkog DNK projekta

Reference