Srebrenica (naselje)

Srebrenica je naseljeno mjesto i sjedište istoimene općine u istočnom dijelu Bosne i Hercegovine.

Naselje Srebrenica je i sjedište istoimene mjesne zajednice koja obuhvata naseljena mjesta: Srebrenica, Baratova, Centar, Crvena Rjeka, Grad, Karanfil, Crkvište, Petriča, Skender, Učina-bašča, Mlinište, Klisa, Kiselica, Panađurište, Kozarica, Kumrići, Pištivoda i Hrid.

Geografija:

Ako imate informacija o reljefu, šumama, rijekama, klimi, imenima podrucija, cesmi, potoka, livada, brda i drugim geografskim elementima sela, pošaljite nam ispod u komentaru.

Historija:

Uvod

Srebrenica je grad u Bosni i Hercegovini, koji je tokom svoje historije promijenio nekoliko imena, kao što su Domavia, Argentarija, Argentum, Bosnia Argentaria itd. Na području Srebrenice postojali su tragovi života još od najranijih vremena, što je bilo uslovljeno povoljnim geografskim položajem i bogatstvom srebrenom rudom. Za vrijeme vladavine Rimskog carstva Srebrenica je bila glavni centar za kovanje novca i jedna od najvecih kovačnica Rimske imperije. Srebrenica je deset dana jahanja udaljena od Dubrovnika. Srebrenica je u srednjovjekovnoj Bosni činila veoma važan prostor zbog vrijednih nalazišta plemenite rude, tako da su je posjećivali putnici iz svih krajeva svijeta, ostavljajući u ovom kraju tragove različitih kultura. Posmatrano sa vojnog aspekta, njena važnost bila je neprocjenjiva, zbog povoljnog geografskog položaja. Dolazak franjevaca u Srebrenicu na neki način verificirao je davno postavljenu granicu između istočne i zapadne civilizacije. Provincija Bosna Srebrena ili Bosna argentaria formirana kao najistočnija naseobina Franjevaca, pokazala je značaj ovog prostora i potvrdila Drinu kao granicu između različitih kultura.

Ratovi, promjene vladara, okupacije, rijetko i malo slobode i sigurnosti kroz vijekove su sputavali duh bosanske kasabe, ali se on održavao i definirao kao specitikum utemeljen borbenim mentalitetom, težnjom za samoodržanjem. U Bosni, u kojoj je živjela Srebrenica u posljednja dva milenija, ova borba je bila permanentna. Sa istoka i zapada oduvijek su dolazili ratnici i željeli teritoriju, vlast, srebro, ljekovitu banju Guber i poziciju na Drini. Srebrenica tu borbu nikada nije u potpunosti dobila. Povremeno je pokazivala da zanati, zemljoradnja, kultura i umjetnost nadasve imaju pogodno tle za egzistiranje, ali su periodi u kojim je historija dopuštala da ovaj grad pokuša živjeti, bili rijetki i kratki.

Srednji vijek

Srebrenica, antičko naselje, srednjovjekovni rudnik i grad (civitas), osmanski grad u srednjem Podrinju. U antičko doba rimsko naselje Domavija poznato po eksploataciji srebra. Ima status kolonije, sjedište je rimske rudarske administracije za provincije Panoniju i Dalmaciju. Nedaleko od rimske Domavije razvija se srednjovjekovna Srebrenica.

Uz pomoć rudara Sasa u prvoj polovini 14. st. reaktivira se proizvodnja srebra. Prvi put se spominje 1352. To je, poslije Novog Brda u Srbiji, najznačajniji rudnik srebra na Balkanu. Na osnovi eksploatacije srebra sa potrebnom proizvodnom (vađenje ribe, prečišćavanje i topionice), trgovačkom (dućani, zanatske radnje i magacini), stambenom infrastrukturom (kuće) i drugim zgradama (crkve, gostionice – taberna, pivniza) razvija se najjače gradsko naselje u srednjovjekovnoj Bosni. Tu se nalazila carina i kovnica novca. Srebrenički dinari spominju se 1387. U Srebrenici dubrovački trgovci imaju svoju jaku koloniju i stalne konzule. Grad ima vijeće purgara, svoj statut i rudarski zakon što pokazuje osnove gradske samouprave. Ima i svoga kneza i gradski pečat. Tvrđava za zaštitu grada smještena je u blizini i zove se Srebrenik.

Od 1404. Srebrenica je u rukama Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Od 1410. je u rukama Sigismunda Luksemburškog (gdje je boravio 14-21. 10. 1410.), a od 1411. u rukama despota Stefana Lazarevića. Bosanski vladari su uzalud pokušavali da povrate Srebrenicu. To im je uspjelo samo tokom 1446. u doba kralja tjepana Tomaša.

Političke promjene nisu utjecale na dalji privredni razvoj jer sjajno doba Srebrenice pripada prvoj polovini 15. st. Tu je privredni centar čitavog srednjeg Podrinja u kojem se razvijaju manja rudarska naselja. Kolonija skoro svake godine broji preko 100 prisutnih Dubrovčana, a 1434. blizu 500. Pored Dubrovčana tu posluju Barani, Kotorani, Ulcinjani, Korčulani, Albanci, Osmanlije i Grci. Značaj eksploatacije srebra pokazuje broj od 66 dubrovačkih zlatara koji tu borave u periodu 1413-1459. Izvorima je potvrđeno egzistiranje 15 vrsta zanata. Tu borave i ljekari, glumci i frulaši. Cijena jedne kuće iz 1427. bila je 300 dukata, a to je vrijednost koja ukazuje ne samo na drvene kuće u gradu nego i na kamenu zgradu. Grad ima mlinove, leprozorij i svoju klanicu.

Razvija se i domaći sloj trgovaca, najčešće kreditiranjem kod samih Dubrovčana. U trgovačkoj knjizi Luke Sorkočevića 1443. zaveden je 141 dužnik iz same Srebrenice. Grad ima svoj trg, najistaknutiji dio grada te jedini poznati naziv jedne ulice u nekom gradu na ovim prostorima (Ugovor o prodaji kuće na sprat 1423. a koja se nalazila u ‘Via de merchado’). Kroz grad je proticala riječica Kiževica.

Razvijena je bila i kultura ove gradske sredine. Postojao je lokalni manir ukrašavanja odjeće (ukras na haljini ‘a modo di Srebrenica’ 1454). Jedan ugovor o prodaji kuće sastavljen je u Srebrenici 1430. ‘in lettera et lingua sclaua’. Topionice su zagađivale vazduh i ugrožavale zdravlje stanovnika pa je grad slovio i kao nezdravo mjesto. Dubrovčani su 1435. tražili od despota izmještanje peći izvan grada. Grad je stradao od požara 1411. i 1428. Grad je imao kanalizaciju. Od 1417. se obnavlja kovnica a novac je imao natpis ‘Nova ceka gospodina despota’. Uz kneza u ovo doba postoji i vojvoda, zapovjednik tvrđave i glavni predstavnik (‘upravnik vlasti’) despota u Srebrenici.

Popis franjevačkih samostana Bartola Pizanskog (1375) spominje i samostan u Srebrenici. Franjevci u Srebrenici spominju se od 1361. Kapelan u Srebrenici se pominje 1376. Za crkvu sv. Marije i samostan u Srebrenici koji se nalazio u centru grada dubrovački trgovci ostavljaju dijelove svoje imovine u novcu, srebru, odjeći, konjima, nekretninama, a ponekad je istaknuta i njihova namjena za kupovinu crkvenih predmeta kao i za građevinske zahvate na vjerskim objektima (1387, 1403, 1426, 1430, 1436, 1440, 1441 i 1454). Kao gvardijan u Srebrenici 1454. pominje se Frančesko. U crkvi sv. Marije 1485. sagrađena je kapela sa lukovima od kamena. Rekonstrukcija svodova i lukova je vršena 1504. U Čaglju kod Srebrenice bila je crkva sv. Nikole (1426, 1454, 1478).

Od 1415. se spominje srebrenički mitropolit pravoslavne crkve pa se vjeruje da je tu bilo i sjedište pravoslavne mitropolije (Desanka Kovačević-Kojić). Žitije despota Stefana Lazarevića od Konstantina Filozofa ukazuje na prisustvo ‘bogumilske jeresi’ u Srebrenici.

Osmanlijsko doba

Osmanlije su zauzele Srebrenicu poslije pada Despotovine, krajem 1459. i početkom 1460. U sastavu je Smederevskog sandžaka, a od 1480. pripada Zvorničkom sandžaku. Sjedište je nahije i kadiluka. Uz Gornji, srednjovjekovni, pod Osmanlijama se razvija donji, zvani Turski grad. Prema jednom izvještaju iz 1476. tu je bilo oko 700 kuća, odnosno oko 3.500 stanovnika. Uz opadanje značaja grada u osmansko doba opada i broj stanovnika. Prema popisu iz 1512. ima 260 kuća i 52 neoženjena. U rudarskom zakonu za Srebrenicu (1488) Osmanlije preuzimaju odredbe iz starog rudarskog zakona (iz vremena vojvoda Kovačevića). Evlija Čelebi 1660. bilježi grad sa posadom od 40 vojnika kojima je zapovjedao dizdar. Sultan Bajazid II potvrdio je 1499. franjevcima u Srebrenici privilegiju (zaštitnu povelju, Ahd-namu) koju je njegov otac Mehmed II Osvajač dao franjevcima 1463. Podjelom Bosanske franjevačke vikarije 1514. stvorena je Provincija Bosna Srebrena (Provincia Bosnae Argentinae), koja je ime dobila po Srebrenici, a koja je obuhvatala sve franjevačke crkve pod osmanskom vlašću. Crkva sv. Marije i franjevački samostan propali su u ratovima u 18. st.

Srebrenica ima status trgovišta 1879, a 1895. stječe status grada sa pratećom sreskom urbanom infrastrukturom. Godine 1910. ima 421 kuću i 1.612 stanovnika (većina: 909 muslimana, 576 pravoslavnih, 99 katolika, 21 jevreja).

Dolazak Osmanlija u petnaestom vijeku odredit će potonje bitisanje ovoga grada smještenog na razmeđu orjentalnog-islamskog kulturno-civilizacijskog kruga i zapadno-evropskog, kršćanskog, tako da će narednih nekoliko vijekova povješću stvarani konglomerat vjera i kultura biti jedna od presudnih odrednica egzistiranja na ovom prostoru. Islam i kršćanstvo živjet će u Srebrenici, najposlije kao i u cijeloj Bosni i Hercegovini u suodnosu kakav je na Balkanu, u većini država nepoznat ili čak nemoguće zamisliv. Nacionalni konglomerat, utemeljen i zagarantiran multietničkim opredjeljenjima posebno je došao do izražaja posljednjih decenija, a naročito nakon Drugog svjetskog rata, kada su historija Srebrenice, narodi, vjere i kulture esencirale u četrdesetak godina, postavši tako u postratnom dobu paradigma ukupnog postojanja Srebrenice, jedino održive u multietničkim okvirima.

Moderno doba

Kraj osamdesetih godina prošlog vijeka Srebrenicu je zatekao u pokušajima da privrednim razvojem uhvati korak sa svijetom. Stanovništvo ovoga grada, stisnutog planinskim obroncima u neposrednoj blizini rijeke Drine, i preostalih tridesetak hiljada koliko je živjelo u okolnim naseljima, život je zasnivalo na radu u moderniziranim fabrikama, te na poljoprivredi od koje je živjela jedna četvrtina stanovništva općine Srebrenica. Od sredine prošle decenije u Srebrenici je zabilježen nagli porast odlazaka na studiranje širom ex-Jugoslavije, tako da je početkom devedesetih godina veliki broj obrazovanih mladih ljudi bio spreman da Srebrenicu povede u jednom drugačijem, prosperitetnom smjeru, kako bi uhvatila korak sa svijetom. Međutim, period 1990.-1991. donio je nesigurnost kod velikog broja mladih, obrazovanih ljudi, tako da su u te dvije godine zabilježeni primjetni odlasci iz Srebrenice upravo ove populacije.

Agresija na Bosnu i Hercegovinu

U drugoj polovini 1991. godine bilo je očigledno da su velikosrpski nacionalisti pripremili agresiju na Bosnu i Podrinje, sa ciljem da, na velikodržavnom konceptu Srbije, zauzmu cijelu Bosnu i Hercegovinu i silom je pripoje Srbiji te biološki i duhovno istrijebe Bošnjake. U ljeto 1992. jedinice Jugoslovenske narodne armije, kojima je komandovano iz Beograda, zatim oružane jedinice Arkana, Mauzera i drugih zločinaca, zajedno sa srpskim kolaboracionistima iz Bosne i Hercegovine, okupirale su Srebrenicu. Tih dana iz ovog grada okolnih naselja protjerano je dvadeset hiljada Bošnjaka. Nakon što je Pokret otpora zaživio i u okolnim naseljima uspostavljena odbrana, srpski okupator je prisiljen da se povuče iz Srebrenice. Do kraja godine srpske jedinice nastojale su u više navrata da ponovo zauzmu Srebrenicu, ali bezuspješno. Početkom 1993. teritorij između Zvornika i Srebrenice definitivno je pao u srpske ruke, a najveći broj stanovnika sa tog prostora sklonio se u Srebrenicu. Tih dana kada je potpisana demilitarizacija Srebrenice i Rezolucijom Savjeta sigurnosti Ujedinjenih nacija prostor stavljen pod zaštitu međunarodnih snaga (UNPROFOR-a), u Srebrenici se zateklo preko 40.000 stanovnika, ili pet puta više nego je živjelo do početka agresije. Tada započinju neviđene patnje stanovništva. Iako su Ujedinjene nacije formalno štitile Srebrenicu, u “zaštićenoj zoni” Bošnjaci su svakodnevno ubijani od granata koje su srpske jedinice upućivale na grad iz teških oruđa. Permanentna glad obilježila je život u Srebrenici sve do kraja juna 1995, kada su započeli iznenadni i žestoki napadi na Srebrenicu, “zaštićenu zonu” Ujedinjenih nacija.

Genocid

Udružene srpske jedinice iz Srbije i sa područja Bosne i Hercegovine, pod komandom generala Ratka Mladića uz direktnu podršku vojno-političkog rukovodstva Savezne Republike Jugoslavije, 11. jula 1995. u prisustvu holandskih jedinica u sastavu UNPROFOR-a, zauzimaju Srebrenicu i u roku od tri dana čine stravičan genocid nad nevinim bošnjačkim civilnim stanovništvom. Lokalno stanovništvo nije imalo mogućnost da pruži odbranu, jer je svo naoružanje, oduzeto 1993. godine, bilo uskladišteno kod UN snaga. Istog dana ubijeno je na stotine civila i započela u novijoj historiji svijeta nezapamćena golgota desetine hiljada ljudi. Deset hiljada njih zauvijek je ostalo bez traga u šumama između Srebrenice i Tuzle, odnosno Srebrenice i Kladnja. Tamo su desetine masovnih grobnica i razbacane bošnjačke kosti, posebno razasute lobanje na kojima se vide tragovi ubistva, kako su ljudi davljeni i klani. Nakon srebreničkog genocida ništa više nije kao što je bilo ranije. Srebrenica će ostati krvavi pečat dvadesetog vijeka. Ona je istinska bošnjačka i bosanska “Gernika”. Tamo, u toj “zaštićenoj zoni” politički i vojni zvaničnici Ujedinjenih nacija predvođeni Akašijem i Žanvijeom, naprosto nisu htjeli da zaštite od pokolja bespomoćno civilno stanovništvo, iako su to morali učiniti, zašto su bili i veoma dobro plaćeni. Na preliminarnom spisku ubijenih Srebreničana trenutno se nalazi 8372 imena, a oko 12000 ljudi vodi se kao nestalo. Svakodnevno se iskopavaju nove masovne grobnice, pa spisak sa ubijenim srebreničanima svakodnevno raste. Među ubijenim je bilo dosta žena i djece, a Srbi oko Srebrenice prakticirali su da pale trudne bošnjačke žene i djecu žive.

Ako imate informacija o historiji sela, pošaljite nam ispod u komentaru.

Stanovništvo:

Sastav stanovništva – naselje Srebrenica
	2013.	1991.	1981.	1971.
Osoba	2 607 (100,0%)	5 746 (100,0%)	4 512 (100,0%)	3 088 (100,0%)
Bošnjaci	–	1 3 673 (63,92%)	1 2 473 (54,81%)	1 1 858 (60,17%)
Srbi	–	1 632 (28,40%)	1 406 (31,16%)	921 (29,83%)
Jugoslaveni	–	328 (5,708%)	496 (10,99%)	89 (2,882%)
Ostali	–	79 (1,375%)	15 (0,332%)	64 (2,073%)
Hrvati	–	34 (0,592%)	56 (1,241%)	78 (2,526%)
Crnogorci	–	–	27 (0,598%)	46 (1,490%)
Albanci	–	–	22 (0,488%)	17 (0,551%)
Slovenci	–	–	6 (0,133%)	6 (0,194%)
Romi	–	–	6 (0,133%)	–
Makedonci	–	–	5 (0,111%)	4 (0,130%)
Mađari	–	–	–	5 (0,162%)

Ako imate informacija o broju stanovnika i prezimenima, pošaljite nam ispod u komentaru.

Kultura i prevreda

Ako imate informacija o broju privredi naselja ili kulturnim dobrima, pošaljite nam ispod u komentaru.

Putem pretrage možete provjeriti ko se sve testirao iz ovog naselja: BAZA

Izvori: Wikipedia, Poreklo, Bošnjacki DNK projekat