Visoko (naselje)
Visoko je grad i središte istoimene općine u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine u Zeničko-dobojskom kantonu. Prirodna sredina općine je određena dolinama rijeka Bosne i Fojnice. Po popisu iz 2013. godine u Visokom je živi 39.838 stanovnika.
Područje Visokog bilježi stalnu naseljenost od 5. milenija p. n. e, gdje je boravilo više neolitskih kultura, a Okolište je reprezentativni primjer Butmirske kulture, i jedno od najvećih neolitskih naselja u jugoistočnoj Evropi. Visočka dolina bila je rani centar srednjovjekovne države Bosne, a do 15. vijeka razvilo se u upravno i političko središte Bosanske države. U Milima je bilo jedno od sjedišta bosanskog bana i centar državnog života, gdje se održavao stanak, te jedno od mjesta za koje se pretpostavlja da se okrunio prvi bosanski kralj Tvrtko Kotromanić. Stari grad Visoki koji se nalazi na brdu Visočica bio je politička važna tvrđava, a njegovo podgrađe Podvisoki bilo je jedno od najranijih primjera srednjovjekovne urbane sredine na užem području Bosne. U prvoj polovini 14. stoljeća u obližnjim Moštrima nalazila se kuća krstjana.
Nakon propasti srednjovjekovne države, Visoko je ušlo u sastav Osmanlijskog carstva centar nahije. Od srednjovjekovnog grada, Visoko je izraslo u naselje osmanlijskog tipa. Bitnu ulogu u razvoja Visokog u ranim godinama Osmanlijskog vladanja odigrao je bosanski namjesnik Ajas-paša Godine 1878. Visoko ušlo u sastav Austro-Ugarske kao organizirana naseobina sa razvijenom trgovinom, uredima i drugim institucijama. Dana 11. novembra 1911, u zadnjim godinama Austrougarske uprave, grad je skoro potpuno izgorio u požaru koji je slučajno započet.
Prije rata u Bosni i Hercegovini najveći izvoznik tekstila i kože u Socijalističkoj Jugoslaviji. Danas su nosioci privrednog razvoja kožarsko-tekstilna indsturija. Od 2006. Visoko posjećuju desetine hiljada turista, najviše zbog hipoteze Semira Osmanagića.
Geografija:
pćina Visoko se prostire na površini od 230,8 km2 i nalazi se središnjem dijelu Bosne i Hercegovine. Graniči sa općinama Kiseljak, Busovača, Kakanj, Vareš, Breza, Ilijaš i Ilidža. Željezničkom prugom Bosanski Šamac-Sarajevo-Ploče, Visoko je povezano s gradovima u pravcu sjevera (Zenica) i u pravcu juga sve do Jadranskog mora (Neum, Ploče). Visoko je regionalnim putevima povezan sa susjednim općinama i magistralnim putem sa Sarajevo i Zenicom. Izgradnjom prometnog koridora Vc, Visoko dobija na značaju kao važno saobraćajno središte. Na području općine se nalazi sportski aerodrom u Moštrima. Prirodni resursi kojima raspolaže općina su poljoprivredno zemljište, šume, vode, te mineralne sirovine kao što su glina, gips, ugalj i različite vrste stijena.
Prirodna sredina općine je određena dolinama rijeka Bosne i Fojnice, morfološkim diferencijacijama dolina sa padinama podbrda i vijencem visokih planina srednje Bosne – Ozrena, Vranice i Zvijezde. Prostor općine doseže relativno niske nadmorske visine i to od 399 do 1050m nadmorske visine, što je veoma povoljno sa stanovišta razvoja poljoprivredne proizvodnje, industrije, građenja i održavanja saobraćajnica i drugih sistema komunalne infrastrukture. Područje grada je smješteno na nadmorskog visini od 422 m..
Brdoviti tereni na području općine čine oko 60% prostora i primorali su gradnju glavnih saobraćajnica u dolinama rijeka Bosne i Fojnice. Ovaj faktor je kroz historiju sputavao razvoj intenzivnije poljoprivredne proizvodnje i onemogućavao je upotrebu mehanizacije, izuzev u Visočkom polju čija je dužina 8 km a širina 2 km.
Klima
Općina pripada južnom dijelu umjerenog pojasa. Na području općine preovladava umjereno kontinentalna vlažna klima, tj. umjereno topla vlažna klima sa toplim ljetom od 18 – 22C. Srednja godišnja temperatura je 9,5C. U toku godine dva mjeseca imaju negativne temperature. Januar je najhladniji mjesec u godini sa srednjom temperaturom od -2,6C. Apsolutna minimalna temperatura je također izmjerena u januaru i iznosila je 14,1C. Najtopliji mjesec je august sa srednjom temperaturom od 18,9C. Apsolutna maksimalna temperatura izmjerena je u augustu i iznosila je 36,6C. Područje općine Visoko u zimskim mjesecima karekteriše pojava temperaturnih inverzija, uslijed čega dolazii do prizemne kondenzacije vodene pare što često uzrokuje pojavu magle, naročito u dolini rijeke Bosne. Količina padavina ima veliki značaj za razvoj poljoprivrede. Maksimum padavina javlja se u novembru i decembru, dok se sporedni maksimum javlja u maju. Minimum padavina je u februaru a sporedni minimum u augustu. Godišnja količina padavina iznosi oko 930 mm. Osunčanost iznosi oko 1.742 sata godišnje.
Reljef
Teritorij općine Visoko pripada širem području poznatom u geologiji kao Sarajevsko-Zenički bazen. U ovom bazenu pojavljuju se stijene koje sačinjavaju građu mlađih miocenskih sedimenata, dok se samo na krajnjem zapadnom dijelu pojavljuju najstarije paleozojske stijene. Jugozapadni okvir se sastoji od karbonskih i permskih škriljaca, krečnjaka i dolomita. Sjeveroistočni okvir sastavljen je od mlađih stijena, jurskih lapora i pješčara, trijaskih krečnjaka i škriljaca. Ovaj prostor spušten je početkom oligocena, za vrijeme alpskog nabiranja i ispunjen je jezerskim oligomiocenskim naslagama.
Ako imate informacija o reljefu, šumama, rijekama, klimi, imenima podrucija, cesmi, potoka, livada, brda i drugim geografskim elementima sela, pošaljite nam ispod u komentaru.
Historija:
Zbog plodne doline kroz koju protiču dvije rijeke Bosna i Fojnica, područje visočke općine je uvijek bilo naseljeno, tako da su neolitska nalazišta nađena na obalama rijeka – mjestima kao što su Arnautovići, Donje Moštre, Okolište, Zbilje, Ginje, Dvor i tako dalje. Okolište je reprezentativni primjer Butmirske kulture, i jedno od najvećih neolitskih naselja u južnoistočnoj Evropi.
Prije dolaska Rimljana, većinski dio Bosne je bio naseljen od strane ilirskog plemena Dezidijati. Na području Vratnice je pronađen zajednički grob dezitijatskih ratnika. Grobnica se datira u drugu polovicu 4 vijeka p.n.e. Ostaci rimske kulture pronađeni su na arheološkom lokalitetu u Milama-Arnautovići, Vratnici, i Raskršću blizu Maurovića.
Srednji vijek
Glavni članci: Visoko u srednjem vijeku, Stari grad Visoki, Mile (Visoko) i Podvisoki
Za današnje područje Visočkog polja se pretpostavlja, da je još u 10. vijeku, predstavljalo zametak u razvoju srednjovjekovne bosanske države koje spominje car Konstantin Porfirogenit. Naselje smješteno u Visočkom polju i njegovoj okolini, dugo je imalo naziv Bosna što je predstavljalo najstariji i najuži sadržaj pojam Bosne kao teritorijalno-političke zajednice. Grad Visoki na brdu Visočica prvi put spominje 1. septembra 1355. godine kada je u njemu ban Tvrtko I Kotromanić izdao Dubrovčanima povelju kojom im potvrđuje prava i povlastice. Visoko je bilo pod feudalnom upravom Kotromanića.
Grad Visoki, Podvisoki, Mile, Biskupići i Moštre su bili središte nekadašnje srednjovjekovne Bosne odakle se dalje razvijala bosanska država. Prvi bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić je krunisan i pokopan u crkvi u Milama, gdje se nalazio i franjevački samostan, a bile su i mjesto održavanja stanka državnog sabora. Tvrđava Visoki je štitila podgrađe Podvisoki koji je bio jedno od najranijih primjera srednjovjekovne urbane sredine na užem području Bosne. U Moštrima se nalazila kuća krstjana, gdje je Crkva Bosanska obavljala svoje javne poslove i imala visoko učilište bosanske vjerske organizacije. U Biskupićima se nalazila crkva koju je sagradio prvi domaći bosanski ban, Kulin.
Osmanlijsko carstvo
Postavši dijelom novog carstva prekinut je način dotadašnjeg razvoja Visokog obzirom da Osmanlije donose novi tip gradnje. Od srednjovjekovnog grada, Visoko će izrasti u naselje osmanskog tipa. U okvirima ovog novog tipa grada historijsku ulogu imao je bosanski namjesnik Ajas-paša koji je u Visokom podigao kompleks građevinskih objekata koji su činili novu urbanu jezgru. 1477. godine Ajas-beg je izgradio hamam, mekteb, vodovod, most na rijeci Bosni i Medresu, te utemeljio vakuf i tekiju nakšibendijskog reda koja i danas postoji.
Kao sjedište nahije nalazilo se isprva u sastavu kadiluka Bobovac (1463 – prije 1470), a potom u sastavu kadiluka Sarajevo sve do 1851., kada je postalo samostalan kadiluk. Prilikom upada Eugena Savojskog 1697. u Bosnu, prije nego će krenuti za Sarajevo, Visoko je opljačkano i zapaljeno.
Austro-Ugarska monarhija
Primjer zgrade građene u pseudo-Maurskom stilu za vrijeme Austrougarske vladavine
Nakon Berlinskog kongresa, Austro-Ugarska je 1878. okupirala čitav Bosanski ejalet. Otpor austrijskoj vojsci je bio kratkotrajan, i trajao nekih 6 sati pod vodstvom Muhameda ef. Hadžijamakovića, a pridružili su im se i pravoslavni Visočani. Konačan otpor je slomljen poslije podne 17. augusta 1878. kada se grupa povlači prema Sarajevu.
U prvim godinama Austrougarske vladavine Visoko nije bitno mijenjalo izgled te je zadržalo karakteristike orijentalnog tipa. Iako se veći broj muslimana tada iselio u Tursku, i dalje je Visoko ostalo pretežno muslimansko mjesto. Nastavljajući bogatu tradiciju iz osmanlijskog perioda i dalje se razvijao kožarski zanat, tako je izvoz kože rastao iz godine u godinu. Daljni razvoj je zaustavio katastrofalni požar koji je izbio 11. novembra 1911. godine. Tom prilikom je izgorjelo preko 450 kuća, dućana i ostalih objekata, što je bilo više od pola grada.
Kraljevina Jugoslavija
U novoj državi Srba Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevini Jugoslaviji, struktura stanovništva se nije previše mijenjala. Betonski most, preko rijeke Bosne, napravljen 1929. godine po projektu inžinjera Julija Hahamovića, predstavlja prvi objekat od armiranog betona na ovim prostorima. Zgrada bivšeg Sokolskog doma (danas prostor DTV Partizana) izgrađena 1934. godine. Bilo je u sastavu Sarajevske oblasti (1922–29), zatim Drinske banovine (1929–41).
Drugi Svjetski rat
Nakon pada Jugoslavije, Visoko se našlo pod upravom NDH, i bilo je u sastavu župe Lašva–Glaž (1941–45). Visoko je oslobođeno 7. aprila 1945 od strane 7, 9 i 17 Krajiške brigade iz Desete divizije. Iz Visočke općine 1205 vojnika je učestvovalo u narodno oslobodilačkom ratu, dok ih je 142 poginulo. Poslije rata ustanove i ulice u Visokom su obično dobile imena po ratnim herojima. Tako je škola na Kraljevcu dobila ime po narodnom heroju Ognjenu Prici, a srednja škola je nosila ime Janka Balorde.
Danas se 7. april slavi kao dan oslobođenja Visokog kada se svake godine upriličava polaganje cvijeća na Spomen kosturnicu borcima NOAR-a. Jevrejsko groblje, udaljeno je 5-6 km od centra grada na putu prema Kiseljaku, u okviru kojeg se nalazi i spomenik palim borcima i jevrejskim žrtvama fašizma u Visokom. Ćeliju KPJ su 1940. godine formirali Džudžo Mehmed – Meho, Meho Patak, Janko Balorda i Himzo Salihbegović. Oni su imali spomen biste koje je napravio kipar Milanović Ranko. Danas su one oskrnavljene.
SFR Jugoslavija
Od 1955. Visoko biva srez odnosno središte nekoliko današnjih općina: Breza, Fojnica, Ilijaš, Kiseljak, Kreševo i Vareš. U isto vrijeme vrši se nagla industrijalizacija gdje se posebno ističe kožarska, te prehrambena, metalna, tekstilna, trgovinska i građevinska industrija koja je bila u mogućnosti opskrbljavati čitav tadašnji srez te izvoziti u susjedne savezne rebuplike i inostranstvo.
Tadašnja privreda, prema podacima iz 1991. zapošljavala je 88% stanovništva, koja je u 1991. ostvarila ukupan izvoz od 92,5 miliona dolara. Visočka općina je bila najveći izvoznik tekstila i kože u Jugoslaviji, Vitex u tekstilnoj, KTK u kožnoj industriji.
Visoko u Bosanskom ratu
Vanredno stanje na području visočke općine je proglašeno 6. aprila 1992., a istog mjeseca počinje doturanje naoružanja prema Sarajevu. Glavne borbe su vođene na području Čekrčića, koji su bili pod kontrolom VRS-a.
Moderna historija
Visočke piramide su trenutno hipoteza istraživača Semira Osmanagića koja tvrdi da se nedaleko od grada Visokog nalazi više piramida izgrađenih ljudskom rukom u davnoj prošlosti. Istraživanja u cilju dokazivanja ove teorije su počela 14. aprila 2006. godine.
Ako imate informacija o historiji sela, pošaljite nam ispod u komentaru.
Stanovništvo:
| Sastav stanovništva – naselje Visoko | ||||
|---|---|---|---|---|
| 2013. | 1991. | 1981. | 1971. | |
| Osoba | 11 552 (100,0%) | 13 663 (100,0%) | 11 653 (100,0%) | 9 491 (100,0%) |
| Bošnjaci | – | 1 10 056 (73,60%) | 1 7 693 (66,02%) | 1 7 187 (75,72%) |
| Srbi | – | 1 641 (12,01%) | 1 241 (10,65%) | 1 369 (14,42%) |
| Jugoslaveni | – | 1 115 (8,161%) | 2 072 (17,78%) | 294 (3,098%) |
| Ostali | – | 456 (3,337%) | 64 (0,549%) | 87 (0,917%) |
| Hrvati | – | 395 (2,891%) | 392 (3,364%) | 442 (4,657%) |
| Albanci | – | – | 69 (0,592%) | 46 (0,485%) |
| Romi | – | – | 52 (0,446%) | – |
| Crnogorci | – | – | 41 (0,352%) | 39 (0,411%) |
| Makedonci | – | – | 17 (0,146%) | 13 (0,137%) |
| Slovenci | – | – | 12 (0,103%) | 14 (0,148%) |
Ako imate informacija o broju stanovnika i prezimenima, pošaljite nam ispod u komentaru.
Kultura
Nacionalni spomenici
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je uvrstila ukupno osam nacionalnih spomenika koji se nalaze u Visokom. Dok je većina spomenika, novijeg datuma posebno, očuvana, Stari grad Visoki i nekadašnja grobna crkva u Milama su u potpuno porušenom stanju. Nemar općinskih i državnih vlasti je rezultirala time da su ostaci bedema nekadašnjeg kraljevskog grada Visoki potpuno pokriveni vegetacijom koja se nalazi na vrhu brda Grad. Tek 2007. godine je započeto ograničeno otkrivanje i zaštita ovog kulturnog spomenika
Mile su bile kraljevsko stolno i saborno mjesto Velikog rusaga bosanskog, te krunidbeno i grobno mjesto bosanskih kraljeva za vrijeme srednjovjekovne Bosne. Osim toga, u to vrijeme u Milama se nalazio i franjevački samostan, a od 1340. biva središte vikarije.
Šerefudinova Bijela džamija
Arhitektonski najvrijedniji objekt u Visokom je Šerefudinova Bijela džamija, djelo bosanskohercegovačkog arhitekte Zlatka Ugljena. Džamija je sagrađena 1980. godine. Dobitnica je više nagrada, a najpoznatija je međunarodna Aga Khanova nagrada za arhitekturu, jedna od najprestižnijih nagrada čija je svrha prepoznavanje izvrsnih arhitektonskih građevina i daljnje ohrabrivanje gradnje u islamskim društvima. Novo priznanje džamija je dobila početkom 2007. godine od mađarskih arhitekta koji su je uvrstili u tri najbolja osmišljena sakralna prostora na evropskom tlu.
Samostan sv. Bonaventure, je katolički vjerski objekat u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. [1] Nacionalni spomenik se sastoji od zgrade Samostana sa gimnazijom i sjemeništem, pripadajuće crkve i pokretnog naslijeđa koje čini zbirka slika starih majstora.
Crkva svetog Prokopija
Crkva svetog Prokopija izgrađena je 1857. godine 1 [2] nalazi se u Visokom i predstavlja hram Srpske pravoslavne crkve, pripada Dabrobosanskoj mitropoliji te je sjedište Visočke parohije
Ako imate informacija o broju privredi naselja ili kulturnim dobrima, pošaljite nam ispod u komentaru.
Privreda
Grad Visoko ima na raspolaganju razvijenu poslovnu bazu od 3 industrijske zone s potrebnom infrastrukturom; slobodnu zonu Visoko (Topuzovo polje), jednu od 4 slobodne zone u BiH i jednu od najstarijih osnovanih slobodnih zona u BiH i carinski terminal Visoko; i značajan broj neiskorištenih industrijskih, skladišnih i drugih kapaciteta za brownfield investicije. Cijelo područje općine je pokriveno gasnom infrastrukturom. Jake grane privrede u Visokom su kožarsko-tekstilna, poljoprivredna, prehrambena i metaloprerađivačka, i auto-industrijska.
U BiH je prisutna tradicija proizvodnje suhomesnatih proizvoda među kojima posebno mjesto zauzimaju suho meso i sudžuk koji dolaze sa područja općine Visoko, a tradicija proizvodnje traje od sredine 1750-tih godina.[13] „Visočka pečenica“ je trajni suhomesnati proizvod za koji je udruženje mesoprerađivača s područja grada Visoko „ViPS“ (Visočka pečenica i sudžuka) podnijelo zahtjev prema Agenciji za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine za dodjelu oznake geografskog porijekla za „Visočku pečenicu“.
Zgrada na desnoj strani slike je bila vlasništvo danas nefunkcionalne firme Velepromet iz vremena socijalističkog samoupravljanja
BDP Općine Visoko za 1991. po glavi stanovnika je bio za 10% veći od tadašnjeg prosjeka BiH, 88% zaposlenih je radilo u privredi i općina je bila najveći izvoznik tekstila i kože u SRBiH. Pored intenzivnog razvoja industrije i trgovine, značajan doprinos u razvoju općine Visoko je dala poljoprivreda, građevinarstvo, zatim saobraćaj i zanatstvo.
Poslijeratni oporavak privrede, koja je doživjela gubitak od skoro 400 miliona KM štete, bio je spor a postotak nezaposlenih visok, ali se do 2014. vremenom smanjivao. Izgrađena je potpuno nova fabrika prerade tekstila, gume i kože Prevent koja je 2004. godine investirala preko 5 miliona KM za osposobljavanje proizvodnje[50]. Fabrika Preventa smještena na Slobodnoj Zoni u Visokom trenutno upošljava preko 1500 radnika i pravi kožne i tekstilne presvlake za sve glavne proizvođače u automobilskoj industriji u Evropi, uključujući Volkswagen, Audi, Škoda, Seat, BMW, PSA grupacija, Renault, Opel.[51][14] Broj proizvedenih kožnih autopresvlaka je dostigao 20 miliona, zaključno sa oktobrom 2018. godine.[51] Dio stručnog kadra i radnika, kao i tehničke opreme iz KTK-a je preuzeo Prevent. Prevent je kontinuirano najveći izvoznik u čitavoj Bosni i Hercegovini. Prema podacima iz 2014, učešće u ukupnom izvozu Zeničko-dobojskog kantona iznosi 32,21%. Na području općine Visoko postoje i drugi prerađivački kapaciteti u mesnoj (Industrija mesa Semić, Akova Group – Brovis) i konditorskoj industriji (Rampart, Vispak).
Prema podacima iz 2014. na području Općine Visoko posluje 364 privrednih društava i 1.041 samostalni privrednik (fizička lica) koja obavljaju samostalnu privrednu djelatnost. Nosioci privrednog razvoja Općine Visoko su preduzeća iz djelatnosti proizvodnje kože i kožnih proizvoda; proizvodnje, pakovanja i prerade prehrambenih proizvoda; proizvodnje tekstila i tekstilnih proizvoda; proizvodnje građevinskog materijala; te metaloprerađivačke i drvne industrije. Većina preduzeća unutar ovih djelatnosti su izvozna preduzeća.[14]
Vispakova Zlatna džezva (visine 124 cm, promjera 95 cm) prehrambene industrije Vispak je 29. jula 2005. službeno ušla u Guinnessovu knjigu rekorda.
Poljoprivreda
Najkvalitetnije poljoprivredno zemljište nalazi se uz dolinu rijeke Bosne i Fojnice, te njihovih pritoka (gornje i donje moštransko, dobrinjsko i radovljansko podruĉje). Općina Visoko ima oko 0,22 hektara poljoprivrednog zemljišta po glavi stanovnika. U Zeničko-Dobojskom kantonu, Općina Visoko se nalazi u samom vrhu kada je riječ o proizvodnji krompira, paprike, lucerke i graha.[52]
Turizam
Iako Visoko kao grad nikada nije bilo razvijeno turističko mjesto, ono ipak ima značajan broj turističkih atrakcija. Najviše njih je vezano za srednjovjekovnu Bosnu, tako da na brdu Grad još uvijek postoje ruševine stare tvrđave Visoki, dok se u Milama nalaze pronađeni ukrašeni grobovi starih bosanskih vladara kao što su Stjepan II Kotromanić, i prvi kralj Bosne, Tvrtko I. Tu se nalaze i ruševine srednjovjekovnog naselja. Prema hipotezi Semira Osmanagića na području Visokog se nalazi pet piramida. U 2006. godini ti arheološki lokaliteti piramida su privukli preko 200.000 turista.
Sve veći broj turista je poboljšao kvalitet turističke infrastrukture, tako da Visoko u svom centru ima Turist info pult, a zahvaljujući saradnji Fondacije sa općinskim, kantonalnim i federalnim vlastima pristupilo se sistematskom rješavanju turističke infrastrukture: asfaltiranju puteva, izgradnji zaobilaznice da bi bila formirana pješačka zona ispred tunela Ravne (koja je otvorena u martu 2019.), pravljenju parking prostora, otpočinjanju rada na novom Regulacionom planu za kompleks Ravne, itd.[15][53] Općina je u 2018. uložila 500.000 KM u razvoj turizma.[54]
Prerada kože u Visokom
Stari način proizvodnje visočkih “tabaka” sa poznatim “tabhanama” trajao je s manjim izmjenama i sticanjem rutine i iskustva tokom cijelog perioda Osmanlijske vladavine. Isti način je zadržan i dolaskom Austrougarske monarhije, da bi tek poslije Prvog svjetskog rata došlo do savremenijeg i modernijeg načina prerade kože u gotove proizvode kao što su odjevni i obučarski. U 1928. pored stare tabhane je podignuta moderna radionica za doradu raznovrsnije gotove kože. U tom periodu počinju se upotrebljavati sredstva za štavu i obradu koža kao i mehanizacija u vidu strojeva. 1929. godine formirana je “Stručno-zanatsko-kožarska škola Visoko”, gdje su se školovali budući kadrovi za kožarsku industriju. Ova škola bila je glavna kožarska sa cijelu tadašnju Jugoslaviju, pa su se u njoj školovali učenici iz svih dijelova države. Nastavljajući bogatu tradiciju iz osmanlijskog perioda i dalje se razvijao tabački zanat, tako je izvoz kože rastao, tako je u zadnjim godinama Austrougarske vlasti bilo obrađivano 20.000 goveđih i 60.000 ovčjih i kozijih koža, a opančari su izrađivali milion pari opanaka.[55] Visočka općina je bila najveći izvoznik kože u SFR Jugoslaviji.[13] Danas je jedna tabačka stupa historijski eksponat koji se nalazi na mjestu Zavišajnog muzeja. Predstavlja jedinu sačuvanu tabačku stupu na Balkanu.[56]
Putem pretrage možete provjeriti ko se sve testirao iz ovog naselja: BAZA
Izvori: Wikipedia, Poreklo, Bošnjacki DNK projekat