Porodično istraživanje Adnana Bijedića:
U katastru Risna i Herceg Novog pisanog 1704. godine kao bivši vlasnici zemlje, kuća, mlinova i ostale nepokretne imovine spominju se poimenice devetorica Bijedića: Abaz, Ahmed-aga, Alija, Azam-aga, Hadži Omer, Kara Mustafa, Mehmed aga, Omer i Šahin-aga. Ovo je najstariji pisani trag o ovoj porodici.
Ovi Bijedići bili su nastanjeni na području Risna do Mletačkog zauzimanja tih krajeva 1687 godine. Mjesta koja su naseljavali i u kojima su imali posjede su: Risan, Morinj, te područje zvano Krivošije tačnije naselja Ledenice, Unijerina, Krestolin, Popov Do, Dragoševo i Police. Uporedo sa ovim podacima iz katastra, imamo saznanja da su Ahmed-aga i njegov brat Hadži Omer imali posjede na području Korjenića u današnjoj opštini Trebinje.
Tako da se sa velikom sigurnošću može tvrditi da je porijeklo Bijedića, makar ovih zadnjih 400 godina, šire područje Istočne Hercegovine.
Bijedići su dosta razgranata porodica. Već 1687 godine imamo 8 ili 9 domaćina. To navodi na zaključak da ova porodica postoji makar jednu a vjerovatno i više generacija prije ove devetorice. Porodica je jako imućna, ima posjede koji se prostiru na 450.000 kvm. Kao kuriozitet se može spomenuti da je između ostalog u njihovom posjedu bio mlin sa dva žrvnja koji je pripao peraštanskom nadbiskupu Zmajeviću i na koji se moralo plaćati 100 lira godišnjeg poreza. Sa sigurnošću se može reći da se svrstavaju među deset bogatijih porodica Risna i risanske okoline. Kada se tome doda i činjenica da su braća Ahmed-aga i Hadži Omer također vlasnici zemlje u Korjenićima u istom periodu, onda nema sumnje da su Bijedići u to doba bili dobrostojeći što se očitava i u aginskim i hadžijskim titulama koje pojedinci nose. Po novijim saznanjima džamija u Nudolu u Crnoj Gori nosila je 1701 godine naziv Hadži Omerova džamija. Pošto nije poznat nijedan drugi Hadži Omer u ovom periodu u Nudolu i okolini možda je ovdje riječ o istoimenome Bijediću.
Raseljavnje iz Risna
Poslije pada Risna u Mletačke ruke, Bijedići se u povijesnim podacima spominju kao novi stanovnici Nikšića. Naime Nikšić je osnovan od strane Građana, kako su tada nazivani muhadžeri iz Risna i Herceg Novog. Ovi Bijedići su se nakon pada Nikšića (1877) raselili; neki kod rodbine u Korjenić a neki u Tursku. Iz Risna su se po porodičnoj tradiciji nastanili i u Numinom dolu tj. današnjem Nudolu u CG, oni su se tu naselili na svoje ljetnikovce. Iz Nudola se definitivno sele 1848 u Grančarevo i na Jasen, a iz ovih mjesta zbog raznih buna i ratova raseljavali su se od Havtovca u Gacku, Berkovića kasnije Žepča, Domanovića, Opličića, Ljubinja, Goražda čak do Skoplja i Turske. U nekim mjestima su se zadržali, dok su iz nekih mjesta produžili u veće centre, kao sto su Mostar, Sarajevo i Tuzla, gdje i danas živi najveći broj njihovih potomaka. Osim velikih centara Bijedići danas žive i u Goraždu te u većem broju u Žepču.
Do agresije u RBiH je živjelo nešto manje od hiljadu građana sa prezimenom Bijedić a najviše ih je živjelo na produčju opštine Trebinje i to u sljedećim naseljima: Gornje Grančarevo, Lastva, Župa, Skođegrm, Jasen, Dživar i sam grad Trebinje. Oni danas u glavnom zive širom svijeta a ponajviše u Skandinavskim zemljama.
Bijedići drugih prezimena
Padom Nudola u crnogorske ruke, Abdulah hodža napustio je Nudo i nastanio se u mjestu Hasanbegovo kod Skoplja u Makedoniji. Zbog junaštva njegovi potomci su se prozvali Avdovići a jedan od njegovih potomaka je Erol Avdović poznati BH novinar.
U Turskoj žive mnoge porodice koje vode porijeklo od Bijedića. Nakon 100 i više godina razdvojenosti porodične se veze polahko obnavljaju, vremenom smo naučili da u Turskoj žive porodice Turan, Akyildiz, Soybelli, Tekin, Turkijanna, Berkmen i mnoge druge porodice koji su u stvari Bijedići.
Bosansko-hercegovačka literatura:
Crnogorska literatura:
Bijedić, ogranak Korjenića (Brankovića) u Korjenićima (Podgori), kao: Branković i Korjenić; Meljaku (Pljevlja); Nudo (Grahovo), Nikšić, ogranak Kovačevića, pa u Žabljak uz Taru, dalje niz Drinu, dolinu Lima, Bijedićima kod Bijelog Polja; Nikšić i Župa Nikšićka; Korjenići, Herceg-Novi, jedi su preselili u Mostar; Mataruge i Obarde (Pljevlja)starinci, zatim se prozvali Obrenić, Kartal, Šarac i Gačević
Petar Šaboić – Korjenići
Uz Sušicu, u sredini Župe, je Šehovića Glavica sa 13 kućaŠehovića, Bilalovića, Mehovića, Bijedića, Đajića i Mićunovića.
Gornje Grnčarevo čine mahale: Kosovac gde žive Durakovići, Loznica sa kućama Slijepčevpća i Bijedića, Ćiper, gde žive Bijedići, Salkovići i Šehovići; ,.selo” Grmac sa kućama Bijedića; Mačina i Kula gde su kuće Durakovića i Šehovića. i Kula Hadžimaovića sa kućama ovog muhamedanskog roda. U Gornjem Grnčarevu su bile takođe 4 kule. Jedna na Ćiperu, u kojoj žive Bijedići.
Ispod planine Ljubišnje u Podgori, u Potarju, živi bratstvo Bijedići, uz čije ime ispitivač naselja i porekla stanovništva tog kraja dodaje: Korjenići Brankovići. I saopštava ukratko njihovo predanje: da ova porodica sa još nekima u okolini od davnina živi u Podgori. Kad su Turci posle Kosova prodirali onim krajem, Bijedići i druge porodice su ih pustili da prolaze mirno, bez otpora, Zato su Turci dali Bijedićima berat kojim ih oslobađavaju plaćanja danka caru. Dijela Podgora pod Ljubišnjom (nekoliko sela) bila je nekad Bijedića. Od njih su se mnogi prihvatili islam i razišli na razne strane. ,,Današnji muslimani Korjenići dovode od njih porijeklo”.
Sve bi ovo ukazivalo na to, da su Bijedići bili neka stara vlastela u svom kraju. Slična navedenim, dobio sam pismeno iz Podgore obaveštenja iz kojih da navedemo ovo: „Bijedići su starosedeoci sela koje se po njima zove Bijedići, u opštini Meljaku u Podgori pod Ljubišnjom. Ima ih u Meljaku 5 kuća, u Gliznici kod Pljevalja 8 kuća i jedna u Sivcu. U tursko doba oni nisu imali agu, niti je iko sem njih mogao biti kodžobaša u Podgori, i samo se kod njih nalazio carski muhur. Kad smo se kao đeca osnovne škole grudvali, mi smo drugovima Bijedićima uvredljivo dovikivali — „Brankovići!“, jer su oni po svoj prilici, potomci Vuka Brankovića. Mnogo ih se iselilo, a negdje u Bosni je selo Korjenići, koje su osnovali ovi Bijedići prije oko 200 godina, kad su odanda iselili”.
Ko su ovi Bijedići-Korjenići Brankovići u Podgori?
I u Korjenićima žive Bijedići, u tursko doba brojan i jak muslimanski rod, koji potiče od starosedelaca one župe. Sasvim je moguće da su i Bijedići—Korjenići Brankovići u Podgori rod sa ovim korjenićkim i da su njihovi preci, neka vlastela, još pre dolaska Turaka iselili iz Korjenića. Ta je seoba mogla biti u zemlju Vuka Brankovića, njihovog rođaka. Tamo je ta vlastela na neki način dobila župu Podgoru.
Ovakvih bratstava, ogranaka raseljenih korjenićkih Brankovića, koja se izdaju da su od roda Vuka Brankovića, ima verovatno još, naročito u Crnoj Gori i Hercegovini.
Vojvoda Dmitar Radojević Branković, bi trebao biti predak Bijedića-Korjenića Brankovića u Podgori.
