Genetska rodbina:
Sve nove genetske rođake ćemo dodati bošnjačkoj DNK BAZI.
Porodično predanje:
Literatura:
Risto Milićević:
ŠANTIĆ (p,k,m). Šantići (p) su poznata mostarska porodica.
Smatra se da su doselili u Mostar iz Crne Gore, zbog krvne osve-
te ili nekih drugih razloga. U drugoj polovini XIX vijeka u Mosta—
ru se isticala trgovačka kuća braće Rista i Miha Šantića. Risto
je otac pjesnika Alekse Šantića (1868-1924). Aleksa je, po zavr-
šetku osnovne škole u rodnom gradu, pohađao trgovačku školu
u Ljubljani, ali zbog nježnog zdravlja odlazi u Trst “i tu privatno
uči kod Ljudevita Vulićevića, pisca etičkih djela”. Poslije se pos-
većuje književnom radu i gotovo cio život provodi u Mostaru. Vo—
dio je trgovačke knjige (“teftere”) svoga oca i “između sanduka i džakova” počeo da piše pjesme. Mnogo se angažovao u radu druš—
tva “Gusle”. Bio je predsjednik «Gusala», upravljao je horom, pje—
vao i glumio. Sa Ćorovićem i Dučićem uređivao je časopis Zorui
obavljao druge javne funkcije. Za njega je rečeno da je bio
«fanatičan prijatelj i plemenit neprijatelj». Savremenici ga opisuju
kao visokog, zgodnog i duhovitog čovjeka. Njegov stas je bio
“najljepše stablo u ljudskoj Šumi”; cio Mostar bi se za njim okre-
tao kada bi prošao gradom, a djevojke su pjevale: /Kig'undžy'o,
tako ti zanata! / Sakuj meni junaka. od zlata,/Na priliku Šantića
Alekse… Aleksa je u životu imao dvije velike ljubavi: Anku Tomli-
nović, članicu hora društva “Gusle”, i Zorku Šolu. Ni jedna od tih
ljubavi nije se završila brakom. Pričalo se da je bio zaljubljen i u
Eminu, ćerku imama Sefića, a Emina je Aleksi bila samo inspira—
cija za njegovu čuvenu pjesmu. Osim Emine — pjesme koju je na—
rod prihvatio kao svoju, Aleksa je ostavio u nasljeđe i niz pjesama
trajne vrijednosti: Ostajte ovdje, Veče na školju, Mi znamo sudbu,
Pretprazničko veće i druge. Nesrećan u životu, a uz to i teško bo—
lestan, umro je dosta mlad, 2. februara 1924. godine u Mostaru.
Hroničari su zabilježili da su na pjesnikovu sahranu stigle broj—
ne delegacije iz čitave Hercegovine. Ljudi su pješačili i do 50 kilo—
metara, “samo da bi vidjeli još jedanput svog pjesnika i poklonili
se njegovoj sjeni”. Dopisnik beogradskog lista Vreme, u opširnom
izvještaju sa veličanstvene Šantićeve sahrane, navodi i ovo: “Za
sve vreme dok je povorka lagano obilazila Mostar, aeroplani su
kružili iznad nje i ispraćali Šantića, kao što su to duž ulica čini—
le mase sveta, koje su se tiskale pred kućama i zatvorenim du—
ćanima. Jer sve su radnje bile zatvorene. A narod, bio on musli-
man, pravoslavni ili katolik, zvao se on Hrvat ili Srbin, podjedna—
ko je tužio i oplakivao svog velikana i pesnika. Svi su govornici
istakli Aleksu Šantića kao pesnika jedinstva i bratstva, ali kao
da je to najdirljivije učinio mujezin, koji je pri prolazu sprovoda,
sa minareta Cerničke džamije, toplim glasom otpevao poslednju
molitvu praštanja”. Šantići (k), u Donjem Crnču i Dužicama (Široki Brijeg). Tu su doselili iz Čerigaja. Dalja starina im nije poz—
nata. U Ćerigaju ih “danas više nema”. Na području zapadne
Hercegovine bio ih je u Dragičini u Brotnju gdje se 1743. pomi-
nju “pod imenom Stanarević”, a 1768. godine pod prezimenom
Šantić. Dedijer ih pominje samo u Dužicama, gdje su oko 1800.
godine došli iz Stona zbog siromaštva. Slavili su Nikoljdan (189z58,87; 59:352). Ima ih nastanjenih i u Mostaru. Šantići (m)
takođe su nastanjeni u Mostaru.
Poznati:
(pošaljite nam poznate pripadnike ovog prezimena)
Uskoro
Uskoro
Testirati Šantiće na Full testu.
1 Comment
Haplogrupu J2a M92 ima testirani Šantić porijeklom iz Mostara (vjerovatno rođak poznatog srpskog pjesnika Alekse Šantića, iz Mostara), koji je rođak testiranim Pješivcima. Šantići prema predanju potiču iz Crne Gore, a jedini Šantići koji se spominju u Crnoj Gori su oni u Pješivcima u Poviji.
https://forum.poreklo.rs/index.php?topic=1752.msg43889#msg43889